Patrick Modiano rođen je 30. srpnja 1945. u Parizu. Otac mu je bio židovsko-talijanskog podrijetla s obiteljskim korijenima u Aleksandriji, a majka Belgijka koja je u Pariz došla 1942. okušati sreću kao glumica. Roditelji, koji su se upoznali u okupiranom Parizu tijekom Drugog svjetskog rata, živjeli su gotovo u tajnosti. U početku su ga odgajali djed i baka po majci, uz koje je progovorio prvo flamanski jezik. Mladi Patrick proveo je cijelo djetinjstvo u atmosferi natopljenoj “otrovnim vonjem okupacije”, povezanoj sa stanovitim očevim problematičnim poslovima, vezama i pričama koje je slušao. Lutajući između škole i hotela, između odsutnoga oca i majke na turneji, vrlo rano prepušten sam sebi, Patrick Modiano sačuvao je iz svoga pustolovnog djetinjstva prvotnu nostalgiju, koja se odražava u gotovo svim njegovim romanima, te je okrutno prekinuta tragičnom smrću mlađega brata Rudyja 1957., kojemu je posvetio svoje prve knjige. Prisjećajući se tog dramatičnog razdoblja u svojim slavnim memoarima Un Pedigree (2005.), Modiano je rekao: “Nisam mogao napisati autobiografiju, zato sam je nazvao pedigre. To je knjiga manje o onome što sam ja radio, a više o onome što su mi drugi, uglavnom moji roditelji, učinili.” Škole je pohađao u nekoliko gradova francuske provincije i u Parizu, ali studij nikada nije upisao. Prema Modianoovu iskazu, na njega je uvelike utjecao njegov učitelj geometrije, eksperimentalni pisac Raymond Queneau, koji ga je, između ostalog, uveo u svijet književnosti. Od 1967. profesionalni je pisac. Već sa svojim prvim romanom, Mjesto za zvijezdu (La Place de l’Étoile, 1968.), provokativnom kritikom antisemitizma, privukao je pozornost. U njemu je riječ o židovskom suradniku, čiji se lik vjerojatno temelji na Modianoovu ocu. Godine 1972. za svoj je treći roman Les Boulevards de ceinture (Prigradski bulevari) osvojio Grand Prix du Roman Francuske akademije. Za roman Ulica mračnih dućana (Rue des boutiques obscures, 1978.), svojevrsni triler u kojem čovjek traga za vlastitim identitetom, osvojio je Prix Goncourt. Modiano je u više od trideset objavljenih knjiga iskoristio svoju fascinaciju ljudskim iskustvom Drugog svjetskog rata kako bi ispitao individualne i kolektivne identitete, odgovornosti, lojalnosti, sjećanja i gubitke. Godine 2014. postao je petnaesti Francuz koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Prilikom proglašenja dobitnika nagrade Švedska akademija istaknula je “umjetnost sjećanja kojom je dočarao najnedohvatljivije ljudske sudbine i razotkrio život i svijet okupacije”. Zbog njegove opsesije prošlošću Modianoa su ponekad uspoređivali s Marcelom Proustom, iako su njihovi stilovi i zabrinutosti prilično različiti. Od ostalih djela izdvajaju se Villa triste (Žalobna vila, 1975.), Une jeunesse (Jedna mladost, 1980.), Quartier perdu (Izgubljena četvrt, 1985.), Dimanches d’août (Kolovoške nedjelje, 1986.), Voyage de noces (Svadbeno putovanje, 1990.), Fleur de ruine (Cvijet ruševine, 1991.), Un cirque passe (Prolazi cirkus, 1992.), Chien de Printemps (Proljetni pas, 1993.), Du plus loin que l’oubli (Dalje od zaborava, 1996.), Dora Bruder (1997.), Des inconnues (Neznanke, 1999.), Mali Dragulj (Le petit bijou, 2001.), Éphéméride (Efemeride, 2002.), Accident nocturne (Noćna nezgoda, 2003.), L’horizon (Horizont, 2010.), L’herbe des nuits (Bilje noći, 2012.), Pour que tu ne te perdes pas dans le quartier (Da se ne izgubiš u kraju, 2014.), Souvenirs dormants (Uspavane uspomene, 2017.), Encre sympathique (Nevidljiva tinta, 2019.), Chevreuse (2021.). Kao i nagrađena djela i ova su često zasnovana na motivima zaborava, potrage za identitetom, s varijacijama teme nestanka, brisanjem granice između sjećanja i imaginacije, prošlosti i sadašnjosti te dojmljivo oslikavaju doživljaj nesigurnosti i tjeskobe. Odlikuju ih i središnja uloga grada Pariza te kontinuirano propitkivanje francuske kolaboracionističke svijesti za njemačke okupacije, karakteristično i za njegov scenarij filma Lacombe Lucien (1974.) Louisa Mallea. Patrick Modiano oženjen je i ima dvije kćeri.
Patrick Modiano na hrvatskome
Ulica mračnih dućana (Rue des Boutiques Obscures), prevela Ana Kolesarić, Zrinski, Zagreb, 1980. / Fraktura, Zaprešić, 2014.
Mali Dragulj (Le petit bijou), prevela Latica Bilopavlović Vuković, Fraktura, Zaprešić, 2005., 2014.
Dora Bruder (Dora Bruder), prevela Ana Kolesarić, Fraktura, Zaprešić, 2015.
Mjesto za zvijezdu (La Place de l’Étoile), prevela Ana Kolesarić, Fraktura, Zaprešić, 2016.
Više...
