Terenska istraživanja ukrajinskog seksa
Roman Terenska istraživanja ukrajinskog seksa Oksane Zabužko kultno je feminističko djelo o ljubavi, identitetu i ženskoj slobodi u postsovjetskoj Ukrajini. Kroz strastvenu vezu i unutarnji monolog pripovjedačice, autorica beskompromisno spaja intimno i političko, jezik i tijelo, stvarajući moćan, provokativan i danas jednako aktualan roman.
Roman Terenska istraživanja ukrajinskog seksa Oksane Zabužko kultno je feminističko djelo o ljubavi, identitetu i ženskoj slobodi u postsovjetskoj Ukrajini. Kroz strastvenu vezu i unutarnji monolog pripovjedačice, autorica beskompromisno spaja intimno i političko, jezik i tijelo, stvarajući moćan, provokativan i danas jednako aktualan roman.
Sve započinje kao luda ljubavna avantura pjesnikinje i slikara, unaprijed osuđena na propast. Njihova strastvena veza slika je suvremene Ukrajine, muško-ženskih odnosa, ženske emancipacije, tranzicije, sovjetske prošlosti, razočaranja u Zapad, pitanja jezika, pisanja i identiteta. Pripovjedačica nas u svom unutarnjem monologu vodi kroz svoja emotivna stanja od oduševljenja do razočaranja, od seksualne slobode do straha i represije.
Beskompromisna u pisanju i iznošenju ideja, istovremeno poetična i moćna, radikalna i nježna, Oksana Zabužko napisala je roman koji je i danas klasik ne samo ukrajinske književnosti već i feminističke literature u svijetu. Terenska istraživanja ukrajinskog seksa inteligentan su, ironičan, duhovit obračun samosvjesne žene sa svim frustracijama nacionalne povijesti, ljubavnih razočaranja i slavenskog mačizma. Terenska istraživanja ukrajinskog seksa i danas su, trideset godina od prvog objavljivanja, jednako aktualna i važna, jer žensko tijelo jest metafora države koju svatko želi prisvojiti, a samo se na tom “terenu” i mogu događati ova istraživanja koja su i bolna i oslobađajuća istovremeno.
“Ovo oblikovanje vlastitog identiteta ostvareno književnim izrazom povezuje se s drugim pitanjem koje se u knjizi neprestano postavlja: ukrajinski jezik kao dom, i način na koji taj jezik u sebe upija društvene traume, nepravde, loše i dobre navike. To se nadovezuje i na silu kojom suvremena i manje suvremena povijest djeluje na pojedinca – i na posljedice koje ta sila ima na zajednice i obitelji
– na zajedničko suočavanje s prošlošću iz kojeg se ne može jednostavno isključiti. Zabužko se nimalo ne ispričava što upravo to čini središnjim tkivom svoje priče i odbija i blijedi univerzalizam i svaku zabrinutost hoće li svojim mislima i informacijama uznemiriti čitatelja.”
– Jennifer Sarha, European Literature Network
“Zabužko s dubokom preciznošću portretira svoje ranjene junake.”
– Der Spiegel
“Roman te proždire sve dok se ne nahrani tobom, dok te potpuno ne obuhvati svojom boli i strašću, dok ne postane toliko pun tebe da se čini kao da će se raspuknuti – jer je zasićen poezijom, sviješću i onim što znači biti čovjek.”
– Brianna Berbenuik, Numéro Cinq
“Naslov romana istodobno opisuje i njegov oblik: Zabužko parodira akademski diskurs kako bi bez zadrške razotkrila beznađe svoje junakinje. Bez patetike prikazuje Ukrajinu kao zahod Europe, kao goli život koji se tiho prinosi na žrtvu. Za stanovnike te zemlje postoji samo jedan način da se oslobode začaranog kruga svoje vječne potlačenosti – samoubojstvo. Ili barem odbijanje rađanja: ‘Robovi ne bi trebali donositi djecu na svijet.’ Nije ni čudo što su Terenska istraživanja ukrajinskog seksa u Ukrajini postigla skandalozan uspjeh. A kada bi svijet bio uređen kako treba, i nama bi deset godina poslije morala upaliti svjetlo.”
– Cicero
“Jezik – bilo koji jezik – to bih nazvala velikom ljubavi svoga života: ništa drugo nema moć tako sjediniti glazbu i mit, dvije stvari bez kojih bi svijet bio potpuno nemoguće mjesto za život.”
– Oksana Zabužko
