Sivo ljeto

Nagrada Dulce Chacón za fikciju 2021. Nagrada Chambéry de Francia za prvijenac 2021.

Visoko na sjeveru Tenerifa, u podnožju vulkana, beskrajni strop od sivih oblaka naliježe na radničko naselje u neizdrživoj lipanjskoj vrućini. Ne tako daleko od otmjenih otočnih odmarališta, desetogodišnja djevojčica, neimenovana pripovjedačica, sanjari da stopira do njoj nedostižne plaže. U stvarnosti, druži se sa svojom najboljom prijateljicom Isorom. Na Isori joj se sviđa sve, od boje kose i očiju do načina na koji ispisuje slovo g s ogromnim repom. Isora je gruba i zapovijeda, ali je također energična i hrabra; odrasli je vole više nego nju, a i dečki. Zato je ponekad ljubomorna na Isoru. Ipak, učinila bi sve za nju, premda joj je sve teže držati korak s prijateljicom koja kao da odrasta punim plućima ostavljajući je za sobom. Kako sivo ljeto pod sivim oblacima odmiče, njezina podložnost pretvara se u bolno buđenje seksualnosti, a želja postaje nerazlučiva od intimnog nasilja.

Prvijenac za pamćenje koji je proglašen otkrićem na španjolskoj i svjetskoj književnoj sceni, Sivo ljeto Andree Abreu “vulkanska” je priča o prijateljstvu dviju djevojčica na pragu adolescencije na Kanarima 2000-ih. Buđenje seksualnosti, žensko prijateljstvo i otočni socijalni kontrasti opisani su s rijetkom i uvjerljivom originalnošću, smjelošću, “bestidnošću” i jezičnom inventivnošću, koja u hrvatskom prijevodu dobiva krajnje zanimljivu inačicu u izmaštanom kajkavskom.

“Fascinantan prvijenac – zbog svježine, narativne inteligencije i čarolije koju spisateljica stvara u kovačnici jezika.” – El Periódico

“Poput portreta djevojaka u napuljskim romanima Elene Ferrante, Andrea Abreu nudi hrabre i neuljepšane prikaze kompliciranih ženskih prijateljstava, bolnih seksualnih buđenja (s LGBTQ prizvukom) i grubih dijalekata, ali ona je u kategoriji za sebe. Njezina je proza odvažna i izravna.” – Booklist

“Sivo ljeto – pogled koji razbija stereotipe, klišeje i mitologizaciju djetinjstva.” – La Ventana de Cadena Ser 

“Razigranim jezikom Abreu prekrasno evocira zemlju ‘svjetlosti pohranjene tolikim tisućama godina’ te eru telenovela i rađanja interneta, u kojoj Pokémoni i lutke Barbie ustupaju mjesto otkrivanju seksualnosti.” – Guardian

“Sirovim stilom, u obliku struje svijesti, oslobođenim svake suzdržanosti, Abreu istražuje i mehaniku mladih tijela u punoj promjeni i ženski svijet u izoliranom svemiru. Životna, dojmljiva, povremeno uznemirujuća priča.” – Le Monde

“Bespoštedni prikaz odrastanja djevojčica u mjestu s ograničenim horizontima (ne zaboravite oblake!) osvjetljava i uznemiruje istodobno. Ovo nisu Male žene.” – Kirkus

“Stil je mješavina bachate, kanarskog dijalekta, jezika djetinjstva i onog djevojačkog – grubog, divljeg, poetičnog.” – Book Riot

“Senzualno i ‘prljavo’, apsurdno i tragično.” – Irish Times

“Andrea Abreu gradi jedinstven književni jezik, istodobno lokalan, nepokoran i univerzalan.” – El País

 “Eksplozivan debi… Priča o odrastanju koju se mora pročitati zbog njezina smjelog jezika i tako životne slike mjesta.” – New York Times

“Malo remek-djelo jedinstvena, neusporediva zvuka.” – ARD ttt