Istarska Lady Macbeth
Roman Damira Zlatara Freya priča je o susretu redatelja i studentice slikarstva Anne koja postaje glumica u njegovom filmu o fatalnoj Agnezi. Agneza, femme fatale iz poslijeratne Istre, ostvaruje svoje snove bez obzira na prepreke. Roman miješa stvarno i nadrealno, prošlost i sadašnjost, istražujući snagu ženskoga identiteta i postavlja pitanja o sudbini i utjecaju okoline.
Roman Damira Zlatara Freya priča je o susretu redatelja i studentice slikarstva Anne koja postaje glumica u njegovom filmu o fatalnoj Agnezi. Agneza, femme fatale iz poslijeratne Istre, ostvaruje svoje snove bez obzira na prepreke. Roman miješa stvarno i nadrealno, prošlost i sadašnjost, istražujući snagu ženskoga identiteta i postavlja pitanja o sudbini i utjecaju okoline.
Kada na glavnom zagrebačkom trgu slabo poznati filmski redatelj ugleda prelijepu djevojku Annu, studenticu slikarstva, zna da je ona utjelovljenje glavne uloge njegova filma o fatalnoj Agnezi Istarska Lady Macbeth. Anna, ljepotica prepuna dvojbi, pristaje biti glumica te ulazi u zamršen profesionalni i ljubavni odnos s čovjekom opsjednutim svojim projektom.
Agneza je zanosna femme fatale koja se sa svojim djetetom naseljava u Istru nakon Drugoga svjetskoga rata, u kojem je preživjela strahote, odlučna da će ostvariti svoje snove – bogatstvo, moć i slavu, a na njezinu je putu ništa neće spriječiti. U furioznom ritmu pratimo dvije sudbine, dvije žene koje postaju jedna. Te moćne i fragilne žene junakinje su suvremene i svevremene.
Miješajući stvarno i nadrealno, prošlost i sadašnjost, vruće ljubavne scene i mračne tajne ljudskih duša, Damir Zlatar Frey piše roman o Istri, umjetnosti, ali najviše o snazi ženskoga. Istarska Lady Macbeth roman je o dvojnim identitetima koji postavlja mnoga pitanja, među ostalima možemo li sami odrediti svoju sudbinu ili nam je određuju povijest i okolina.
Umjetnost se opet pokazala kao opasna rabota u kojoj mašta vrlo često postaje bolna stvarnost Denis Derk, Večernji list, 14. 3. 2020.
Poznati i priznati kazališni i operni redatelj Damir Zlatar Frey prije šest godina na velika je vrata ušao u hrvatsku literaturu hrabrim i više nego intrigantnim autobiografskim romanom Kristalni kardinal. Riječ je svakako o djelu koje u Hrvatskoj nije dobilo pozornost kakvu zaslužuje. Nakon romana Stanzia Grande, sada se Zlatar Frey javlja trećom knjigom, ponovno romanom Istarska Lady Macbeth, koji mu je također objavila Fraktura. Riječ je o slojevitoj melodrami koja ima snažne povijesne konotacije i bavi se elementarnim pitanjima ljudskoga bitka i umjetnosti, dakle granicom između dobra i zla, sna i jave, laži i istine.
Knjiga ima dva glavna lika ili točnije rečeno dvije glavne junakonje koje se s vremenom počinju prožimati te postaju, uvjetno rečeno, jedna osoba. Stoga je ovdje riječ o nadrealističkom štivu koje nikako nije bilo lako disciplinirati i stalno vraćati u realistični pripovjedački okvir. Mlada i lijepa Zagrepčanka Anna Veble je uspješna studentica Likovne akademije i unuka ugledne zagrebačke operne pjevačice koju pomalo čudnovati i opskurni filmski redatelj Rene želi angažirati za ulogu u filmu o Agnezi Balti koju naziva istarskom lady Macbeth. Agneza Balta, naime, dio je života proživjela u slikovitoj Brtonigli, bila je izbjeglica iz Bosne, moguće romskog podrijetla, koja je u Istru došla s partizanima. S malim sinčićem je bila smještena u napuštene kuće iz kojih su glavom bez obzira u Italiju masovno pobjegli istarski Talijani. Prelijepa Agneza koju su u Bosni silovali partizani, kada je i zatrudnjela, ni u Istri ne doživljava ljepšu sudbinu. Iako je s bogatim Istrijanom Cisom Barnabom kojem je pošteno vodila domaćinstvo imala strogi dogovor da će izbjegavati seksualne kontakte, ni ovaj nije odolio njezinim čarima i to najviše pod utjecajem svoje obogaljene majke koja je stalno vrijeđala Agnezu i njezina sina. Tako je Agneza silovana drugi put što ju je definitivno odvelo na put bez povratka, do ubojstva u savezništvu s mladim i naočitim ljubavnikom arapskog porijekla Nurijom.
No, valja primijetiti da po svom karaktreu fatalna Agneza nikako nije lady Macbeth. Prije je lady Macbeth majka nesretnog i nespretnog te iskompleksiranog Cisa Barnabe koja poput neke šekspirijanski osmišljene vještice vječno podgrijava mržnju, predrasude i loše vibracije koje ne mogu ni završiti drugačije nego velikom tragedijom koju Frey opisuje izuzetno brutalno, u duhu Michelangela i njegove monumentalne freske u Sikstinskoj kapeli.
U čitavoj toj polemički ispisanoj storiji o Agnezi, ali i partizanskom pokretu u Istri i njegovoj ulozi u istarskom antifašističkom pokretu prema kojem veći dio povjesničara i danas gaji dogmatski odnos, vjerojatno se pitate gdje je nestala naša suvremenica Anna Veble koju Rene velikodušno vodi u kafić-galeriju Lav na Gornjem gradu ili u restoran Dubravkin put? Nije nestala. Ona je pristala glumiti Agnezu koja je postala njezin alter ego ili obratno. Glumeći lijepu djevojku koja nije imala zaštitnika u muškom ratnom i poratnom svijetu kad opasan adrenalin dodatno podražuju tradicionalne majke zainteresirane samo za nastavak obiteljskog stabla, Anna se upušta u opsesivne i sado-mazohističke seksualne odnose s redateljem Reneom, a onda i u strastvenu ljubavnu vezu s mačistički nastrojenim talijanskim filmskim glumcem Fabianom Di Laurom koji u filmu glumi Agnezina ljubavnika Nuriju. Kao što su muškarci povrijedili mladu i nezaštićenu Agnezu, tako su povrijedili i studenticu Annu kojoj suvremeni cinizam nije nabildao samopouzdanje, nego joj je pojačao libido i to do granice samouništenja. Kada Anna otkriva pravi identitet redatelja Renea, i za nju i za njega već je prekasno. Prokletstvo s idiličnog i plodnog brda iznad Brtonigle s kojeg se tako lijepo vidi more, koje je doduše, začeto još na onom bosanskom, kupreškom polju u vrijeme Drugog svjetskog rata, ponovno je pobijedilo. Umjetnost se još jednom pokazala kao opasna rabota u kojoj mašta vrlo često postaje bolna stvarnost, a obrazovani pojedinci tek slabi objekti sudbine u kojoj nema pobjednika ni trijumfa.
