Beskućnik

U romanu Beskućnik Namik Kabil bavi se naizgled jednostavnim pitanjem gdje nam je kuća. Gdje nam je dom? Je li to tamo gdje živimo ili tamo kamo se rado vraćamo. je li to kuća koju smo sami izabrali za život ili ona u kojoj smo odrastali i koja, pored uspomena, nosi i teret praznine koja ostaje za onima koji su nepovratno otišli? Baš ta autorova kuća, koja pri svakom dolasku podsjeća na konačne odlaske, u ovom romanu postaje glavna junakinja koja se otima i prodaji, i rušenju, i novom životu kakav su joj nasljednici namijenili, i tako uzjogunjena prerasta u priču, u roman, iznoseći na vidjelo krhkost svih naših identiteta.

Namik Kabil, koji za sebe kaže da je hrabriji u književnosti nego u životu, u Beskućniku tom hrabrošću ispisuje moćnu prozu ne samo o svim našim kućama i selidbama nego i o univerzalnim pitanjima obiteljskih odnosa, ljubavi, gubitaka, ratnih i životnih migracija koje osjećaj pripadnosti uvijek iznova stavljaju na kušnju.