A onda je Božo krenuo ispočetka

Božo je oduvijek bio uzoran momak, završio je filozofiju u Zagrebu iako su roditelji željeli da nastavi obiteljski posao. Oženio se organiziranom, marljivom knjižničarkom Klarom odmah nakon studija te radi kao urednik lokalnog glasila, posao koji je dobio preko veze. Ali kada dobije nasljedstvo, Božo odluči da mu je dosta takvoga života, svakodnevne rutine kojom je nekada upravljala majka, a sada supruga, te da je vrijeme da se posveti sebi. Umjesto da ode kupiti cigarete, on sjedne na vlak, bez prtljage, i zaputi se iz Splita u Zagreb, gdje će u anonimnosti započeti život iznova, bez sumnje bolji i ispunjeniji, s manje briga i s više vlastite muške slobode.

U hit-romanu A onda je Božo krenuo ispočetka Marina Vujčić još jednom pokazuje da je majstorica karaktera. Njezini su likovi obični ljudi, svevremeni i trodimenzionalni, u običnim životnim situacijama, koje dovode do finog humora i tjeraju nas da razmišljamo o sebi, svojim odlukama i životnim koracima. O ljudima s njihovim vrlinama i manama, o obično-neobičnim sudbinama nitko ne piše tako uvjerljivo kao Marina Vujčić. A onda je Božo krenuo ispočetka roman je karaktera i situacije, knjiga koja se čita lagano, ali ne daje mira čitatelju dugo nakon što sklopi i posljednju stranicu, jer kontroliramo li i mi, kao i Božo, taj dalmatinski Jedermann, svoj život, jesmo li napravili prave korake, i bi li nam neki novi, drugi život bio bolji ili…

“Ono što Marina Vujčić pokušava, i što joj na neočekivan način uspijeva, jest da sve u tom bijegu iz vlastitoga života bude što običnije. Istovremeno, ništa nije sudbinsko, i sve je sudbinsko. A Božo, u skladu sa svojom školskom spremom i zvanjem, mudruje i filozofira, kao nekakav naš, hrvatski Woody Allen, čije su putanje i životne mogućnosti ponešto suženije i oskudnije nego u njegova američkog supatnika. Autorica se duhovito, ali i vrlo suptilno poigrava horizontima Božinih životnih želja i očekivanja, što stvara efekt koji se u nas, možda s razlogom, možda i ne, često veže za takozvani češki humor.” – Miljenko Jergović

“Marina Vujčić pokazuje talent u stvaranju ovoga djela, koji ne prelazi u klišej ni u patetiku, a u svojim rečenicama nije nedostatna ili suvišna, dapače iz djela u djelo sve je bolja i verziranija.” – Vanesa Begić

“Premda koncipiran kao egzistencijalistički antijunak, poduprt citatima filozofa (u rasponu od Sokrata do Nietzschea) u kojima pokušava pronaći logiku i potvrdu svojih životnih neuspjeha, s druge strane, Božo i roman kojem je on glavni lik ne razvijaju se u smjeru ‘teškog’ intelektualističkog romana s filozofskom potkom. Dapače, u tom primarno psihološkom romanu mnogo je duhovitih mjesta i prije svega dobrih pripovjednih rješenja, zbog čega Božo postaje poprilično ‘naš’ i razumljiv, a roman čitljiv i s iznimnom unutarnjom dinamikom.” – Jagna Pogačnik, Hrvatska revija

“Sve u svemu, A onda je Božo krenuo ispočetka predstavlja lako čitljiv, ali ne površan roman. Marina Vujčić nam je predočila srednjovečnog čoveka koji je u svom bekstvu od nezadovoljstva izostavio kofer svoje bake Slave, ali zaboravio da je najteži prtljag upravo onaj koji se ne može ni spakovati ni raspakovati van glave na ramenima. Stoga je autorka postavila pitanje na sto: Da li se zaista može pobeći od sebe?” – Dalibor Plečić, booksa.hr