Piše: Marija Ott Franolić

Viktor Šklovski bio je jedan od najvažnijih književnih teoretičara 20. stoljeća, pripadnik ruskih formalista, izmislio je termin “očuđenje”, pisao teorijske knjige o filmu, scenarije, bio je aktivan i u antiboljševičkoj terorističkoj organizaciji… Želite li znati nešto više o životu i načinu razmišljanja Viktora Šklovskog, pročitajte njegovo “Sentimentalno putovanje: uspomene 1917-1922” kojeg je na hrvatski za Frakturu sjajno prevela Ivana Peruško.

Ovdje želim preporučiti njegovu knjigu “Tehnika spisateljskog zanata” (prev.  Ivo Alebić, Sandorf, 2021.) o kojoj se u svibnju 2025. raspravljalo na čitateljskoj radionici Kabinet čuda

Knjiga “Tehnika spisateljskog zanata” prvi put je izašla u sovjetskoj Rusiji 1927., u vrijeme kad je država puno ulagala u opismenjavanje radnika i seljaka – pa je ovo bio samo jedan od mnogih priručnika za pisanje. Zato knjiga donosi i neke zastarjele teze koje će vas možda i zabaviti (Šklovski recimo piše da bi feljtoni trebali više pisati o stanju ruskih elektrana!), ali s druge je strane ova knjiga nevjerojatno aktualna i univerzalna za svakoga koga zanima čitanje i pisanje.

U vrijeme površnosti i letimičnog skrolanja, kad se sve manje posvećujemo koncentriranom, dubinskom čitanju, koristit će nam savjet Viktora Šklovskog da svatko tko piše mora puno i pomno čitati književne ili novinarske tekstove koje su napisali drugi. To osobito preporučuje mladim piscima koji i danas nažalost često misle da će ih tuđi tekstovi pokvariti svojim prevelikim utjecajem, ali moraju biti svjesni da je sve što napišu danas nastalo na naslagama tekstova napisanih od Homera naovamo. Sva se naša nova znanja konstantno nadograđuju na ono što već postoji. Da nema pisanja bez puno čitanja primjećuje i Stephen King u odličnoj knjizi “O pisanju” koju je na hrvatski preveo Dado Čakalo.

Zatim Šklovski piše da nema suvislog pisanja bez velikog truda. Kao što zna svatko tko bilo što piše, iza svakog teksta stoji ozbiljan rad. Zato Šklovski u knjizi naglašava da svaki pisac treba opetovano čitati vlastiti tekst te nemilosrdno u njega unositi izmjene ne bi li ga učinio boljim. Navodi primjer L. N. Tolstoja koji je čak osam puta redigirao tekst romana “Rat i mir”.

Volim čitati Viktora Šklovskog jer me on podsjeća na nešto što bismo pored dobrog dijela današnje teorije književnosti i kulture mogli lako zaboraviti. Naime, najbolja je teorija vrlo jednostavna – stilski pročišćena a filozofski duboka. Točno su takve njegove knjige, zato nije čudo da budućim piscima savjetuje da uvijek treba pisati jednostavno, ali pomno birati riječi i stalno nadograđivati vlastiti vokabular.

Čitajte Šklovskog, a pogledajte i video-preporuku za čitanje “Tehnike spisateljskog zanata”:

https://www.youtube.com/watch?v=RHg7ax3QISo&t=4s

Kabinet čuda odvija se u Knjižari Fraktura u organizaciji udruge Blaberon. Vodi ga Marija Ott Franolić, a financira Grad Zagreb.