Urar
A onda je neprijateljska vojska prošla kroz grad. Život su poštedjeli samo uraru, njegovoj ženi i sinu. I u mrtvome gradu mora ostati netko tko će održavati vrijeme da traje. Urar je bio sretan što su mu ostavili sina i ženu. Sa zahvalnošću prebirao je po utrobama satova. Ručnih, džepnih, zidnih. Budilnika i satova na mrtvome gradskom trgu i na mrtvom kolodvoru. A kada je zahvalnost prošla, popravljao je satove ne bi li zaboravio na vrijeme u kojem živi i u kojem nema drugih osim njega i njih dvoje. Popravljao je njihove mehanizme da ne bi mislio o tome da ni njegova sina i žene, da ni njega, zapravo tu više ne bi trebalo biti. A onda je urarev sin navršio osamnaest. Jednog je jutra otišao, gdje ideš?, pitala je mati, idem tamo gdje ima ljudi, rekao je glasom punim prijekora, i otišao. Pokušala mu je reći da njih dvoje nisu ništa mogli učiniti, ali je nije htio slušati.
Pođi za njim! – prvi put podviknula je na muža.
On se prenuo i pincetom skršio opruge jednoga pilotskog ručnog sata.
Ne mogu – rekao je – ako odem, vrijeme će stati. Ti ga nađi! Tako je, ne rekavši više ništa, urareva žena otišla tražiti sina. Tako je urar ostao sam. Najprije je dugo popravljao opruge pilotskog sata.
Onda uzdahnuo.
A vrijeme je stalo.
Novu knjigu Rat Miljenka Jergovića naruči u pretprodaji i ostvari 10% popusta. Među prvima nabavi knjigu i dobivaš besplatnu dostavu, samo do 3. ožujka 2024.!
Prvih 100 kupaca dobiva potpisani primjerak knjige! Požuri i osiguraj svoj potpisani primjerak jednog od najvažnijih suvremenih pisaca.
Add comment