Autor: Mohamed Mbougar Sarr

Svjetina koja je u010dekala od ranog jutra veu0107 je s teu0161kom mukom susprezala nemir: vrpoljila se, uzdisala, zviu017edala; sad je jou0161 trebala gledati umiranje. Abdel Karim to je osjeu0107ao. No odluu010dio je pustiti da dramaturgija ide svojim tijekom i nervoza dodatno naraste.

u010cinilo mu se da raspleti doseu017eu ljepotu tragedija samo u tom ozrau010dju. Iu0161u010dekivanje je rano pou010delo: u trenutku kad su se, nakon molitve sabah-namaza, oblikovale duge povorke sjena, u010dudnovatih prilika u0161to su najednom napuu010dile ulice Kalepa i slijevale se na golemi Trg gradske vijeu0107nice. Bilo je u tom hodu neu010deg upeu010datljivog; to mnou0161tvo korau010dalo je, napredovalo, puzalo u2013 impozantno, nezaustavljivo, sporo u2013 podsjeu0107ajuu0107i svojim kretanjem na neku antiu010dku postrojbu u pokretu. U tiu0161ini koja je poetiu010dnost crpila iz sveu010danosti. Tiu0161ini koju je jedva remetio zvuk cipela i sandala u0161to su strugale po lateritu i bitumenu. Tek s vremena na vrijeme neki glas za koji se nije znalo je li muu0161ki ili u017eenski pitao bi u dahu:

u201cZa koliko su najavili?u201d

u201cZa deset sati, in Shaa Allahu201d, odgovorio bi mu drugi glas.

Zatim bi nastao muk. Iu0161u010dekivanje se oduu017eilo, a potom je autom stigao Abdel Karim u pratnji svojih ljudi. Bio je to orijau0161. Nije imao turban poput svojih pratitelja: hodao je otkrivena lica, izlau017euu0107i u0107elavu glavu sunu010devoj u017eesti. Promatrao je uzbuu0111enu svjetinu koja je u010dekala da prozbori. Snau017eno je zamahnuo rukom, i nastala je potpuna tiu0161ina. Njegov mou0107ni glas odjeknuo je cijelim trgom.

u201c Audhu billahi mina-Shaitan-nir-Rajeem.** Bog neka dopusti da moje rijeu010di budu u010diste i obasjane svjetlou0161u0107u istine i pravde.u201d

u201c Aminu201d, odvrati u010deljad.

Orijau0161 nastavi:

u201cSalamu Aleikum, narode Kalepa, pozdravljam vas. Neka vas Gospodin obaspe Svojom Milou0161u0107u jer ste jutros svi dou0161li ovamo. Neu0107u duljiti. Znate u0161to me ovamo dovodi i uskoro u0107e kucnuti u010das. u017delio sam samo podsjetiti da u0107e svatko tko prekru0161i temeljni Zakon Alaha Subhanahu Wa Tau2019 Ala i njegova proroka Mohamada Rassululaha…u201d

u201cSallalahu u2019Alayhi Wa Sallamu201d, jednoglasno ga prekine svjetina dubokim glasom.

u201c… Tko god da prekru0161i Zakon, bit u0107e kau017enjen kaznom koju predviu0111a Plemeniti Kuran. Osobno u0107u se za to pobrinuti. Neu0107u imati milosti. Ni skrupula. Neu0107u ih imati i primijenit u0107u kazne Zakona, in Shaa Allah. Sjetite se, stanovnici Kalepa, da je Zakon Put Spasa. Nikada to nemojte zaboraviti i neka nikome ne padne na pamet pomisliti da kritike u0161to dolaze sa Zapada, koji Zakon smatra barbarstvom…u201d

u201cAstaghfirullahu201d,* promrsi svjetina.

u201c… neka nikomeu201d, nastavi on, u201cne padne na pamet pomisliti da te kritike mogu biti istinite. Izgovaraju ih sluge u0160ejtanove, s jednim jedinim ciljem da nas razjedine i tako odvoje od Gospoda. Jedini Zakon koji poznajemo, jedini koji za nas vrijedi, jest Zakon Bou017eji. Alah neka spali greu0161nike Zapada i spasi vjernike, Alah neka nas u0161titi od Vraga, Alah neka nas vodi i dade nam snagu da Mu se molimo i uvijek Ga sluu0161amo! Alah neka uspostavi Mir! Allah akbar! Allah akbar! Allah akbar!u201d

u201c Allah akbar! Allah akbar! u017divjelo Bratstvo!u201d skandirala je raspameu0107ena svjetina.

U tom istom u010dasu iza Abdela Karima naoruu017eani muu0161karci podigli su puu0161ke k nebu i zapucali. Pucnjevi su se pomijeu0161ali s kricima i cijela ta nevjerojatna buka, sazdana od glasova ljudskih i glasova strojnih, podigla se k Bogu kojem se klicalo i kojeg se reu0161etalo mecima.

Abdel Karim veliu010danstveno je podigao ruku. Pucnjevi su stali bau0161 kad je utihnuo glas umorne svjetine.

u201cA sada je, brau0107o, vrijeme da prijeu0111emo na ono zau0161to smo svi ovdje. Neka ih izvedu!u201d

Otvoren je prtljau017enik nekog automobila i iz njega su izvuu010dena dva obliu010dja u0161to su podsjeu0107ala na ljudska tijela. Bila su naga. Bio je tu jedan muu0161karac. Bila je tu jedna u017eena. Hodali su gonjeni udarcima kundaku0101 po leu0111ima, a tu i tamo, kad bi se opirali, po bubrezima i izmeu0111u lopatica. Tad bi padali i teu0161kom se mukom pridizali. Ruke su im bile vezane na leu0111ima. u017dena je djelovala iscrpljeno, noge su joj klecale i svaki njezin korak doimao se kao posljednji. U jednom trenutku pade, djelujuu0107i kao da se viu0161e ne mou017ee pomaknuti. Jedan od njezinih krvnika, u nastupu milosti ili pragmatiu010dnosti, posegnu kako bi joj pruu017eio oslonac.u00a0

Istoga trena zagrmi glas Abdela Karima:

u201cNeu010distu se ne dira!u201d

u010cuvar odustane od pomaganja vezanoj u017eeni i u0161utnu je ne bi li ispravio pogreu0161ku. Muu0161karac je pak nastojao hodati uspravno, ali u nau010dinu na koji se vukao osjeu0107ao se zamor tijela izlou017eena najgorim okrutnostima. Tuklo ga se jou0161 surovije po bubrezima i vratu. u010cesto je padao, pa ustajao u010dim bi uzmogao. Njegova hrabrost zacijelo se nije svidjela jednome od njegovih u010duvara. Opalio ga je nogom po golom spolovilu. Muu0161karac se sruu0161io uz u017eivotinjski krik pojau010dan sveopu0107im mukom. Odvratio mu je samo krik u017eene, jednako bolan. I to je bilo sve. Ponovo je nastao muk. Muu0161karac je leu017eao na tlu. Bol se u010dinio jezivim. Izvijao se, gru010dio, potom ukou010dio.

u201cPodignite ga.u201d

Podignuli su ga. Na njegovu prau0161njavu tijelu vidjele su se jou0161 krvave posjekline. Nije izdru017eao na nogama, pao je. Ponovo su ga podignuli, ali, poput djeteta jou0161 krhkih nogu, opet se zatekao na tlu. Nakon nekoliko pokuu0161aja uspjeli su ga pridiu0107i i malena skupina konau010dno stignu do Abdela Karima.

u201cEvo ihu201d, reu010de Abdel Karim usmjeravajuu0107i ruku prema paru i zadru017eavajuu0107i pogled na narodu. u201cEvo greu0161noga para. Dobit u0107e kaznu kakvu zasluu017euju. Ali prije toga volio bih da njihovi roditelji, ako su tu, priu0111u.u201d

Svjetina se uskomeu0161ala. Svatko se osvrnuo, pogledao sad lijevo, sad desno; svatko je u017eelio vidjeti tko su ti ljudi koji su na svijet donijeli ovo. Dvojica muu0161karaca i jedna u017eena zakoraknuu0161e najzad prema Abdelu Karimu, dvoje osuu0111enih i trojici krvnika. Kad su stigli do njih, zaustave se.

u201cAssalamu aleu00efkum, brau0107o.u201d

u201cAleu00efkum Salamu201d, odgovoriu0161e uglas dvojica tek pristiglih muu0161karaca.

u201cTko su djevoju010dini roditelji?u201d

u017dena iz skupine priu0111e, za njom muu0161karac odjeven u veliki plavi kaftan u0161irokih rukava. u017dena je tiho plakala, dok se muu0161karac, premda ou010dito potresen, trudio na licu zadru017eati stanovito dostojanstvo.

u201cJeste li vi otac?u201d

u201cDau201d, odgovori muu0161karac.

u201cA vi, Adja, jeste li vi majka?u201d

Tijela zgru010dena od jecaja, u017eena nije mogla odgovoriti.

u201cMajka jeu201d, odvrati muu0161karac umjesto nje.

u201cDobrou201d, nastavi Abdel Karim, u201cimate li joj jou0161 u0161togod reu0107i prije?u201d

U tom trenutku majka se viu0161e nije suzdru017eavala, veu0107 kriknu. u017deljela je priu0107i osuu0111enici. Abdel Karim umijeu0161a se i zaustavi je: u201cNeu010distu se ne dira.u201d

u201cMajka sam joju201d, zavapi u017eena.

u201cTo ne mijenja na stvari.u201d

Majka se sruu0161i i pou010dne valjati po tlu, nastavljajuu0107i naricati. Ljudi oko nje nisu reagirali. Abdel Karim gledao ju je. Otac se pak zagledao u neu0161to u daljini, u smjeru neba. Ku0107i, koju se dotad nije u010dulo, padne na koljena. Dvije su u017eene plakale.

u201cA vi, El Hadj, imate li u0161togod reu0107i?u201d

Muu0161karac prou010disti grlo i, ne prestajuu0107i gledati u nebo, prozbori:

u201cRazou010darala si me, ku0107eri. Osramotila. A ti,u201d doda, prvi put pogledavu0161i suprugu, koja mu se bacila pod noge, u201custani, budi dostojanstvena i prestani se ponau0161ati kao kuu010dka. Sve ovo je i tvoja krivica. Nisi znala odgojiti ku0107er. Ustaj!u201d

I dalje u suzama, u017eena se nije pomaknula. Djelovala je iscrpljeno. Izbezumljeni otac dohvati je grubo za ruku i viu0161e otrgne negoli podigne s tla. Majka jauknu, no ostane stajati pognute glave, lica slijepljena od zemlje u0161to se pomijeu0161ala s njezinim suzama.

u201cAssalamu aleu00efkumu201d, reu010de potom otac, ou010diju zamagljenih od suza. A onda, ne u010dekajuu0107i odgovor, dohvati u017eenu za ruku i oni se teu0161kim korakom upute prema svjetini, u kojoj nestadou0161e i ponovo postadou0161e anonimni.

Abdel Karim gledao ih je kako se udaljavaju ne pokazujuu0107i nimalo griu017enje savjesti. Ku0107i, i dalje na tlu, nastavila je plakati.

u201cA vi, Aladji, jeste li vi otac ovog muu0161karca?u201d

u201cJesamu201d, odvrati drugi starac.

u201cGdje je majka?u201d

u201cNije dou0161la. Nema u0161to ovdje trau017eiti. Zabranio sam joj da dou0111e.u201d

u201cImate li u0161togod reu0107i svome sinu?u201d

Umjesto odgovora starac snau017eno pljunu u smjeru osuu0111enika. Ispljuvak ga je pogodio u prsa. Zatim nadoda, zgau0111ena lica:

u201cOvo viu0161e nije moj sin. Nikad to nije ni bio.u201d

u201c Assalamu Aleu00efkum, brateu201d, samo odvrati Abdel Karim.

u201c Aleu00efkum Salam. Allah akbar, u017eivjelo Bratstvo.u201d

Potom se okrenu i vrati u mnou0161tvo ponosnim korakom. Njegov sin nije progovorio ni rijeu010d i nije pokazao ni najmanju reakciju ni na njegovo pljuvanje ni na ono u0161to je izgovorio.

u201cBrau0107o, sada u0107emo prijeu0107i na izvru0161enje kazne, po u017eelji Bou017ejoj. Neka ovo svima posluu017ei kao primjer. Izvanbrau010dni spolni odnos smrtni je grijeh. Zakon u0107e kazniti svaki izvanbrau010dni spolni odnos. Bratstvo neu0107e zau017emiriti ni na jedan grijeh. Bog nas vodi.u201d

Abdel Karim nalou017ei da se muu0161karca spusti na koljena, u jednak polou017eaj kao i djevojku. Za dvoje osuu0111enika bila su tu tri krvnika. Valjalo se osigurati da u0107e umrijeti. Pored te skupine, lica okupana suncem, stajao je Abdel Karim. Narod je djelovao kao da je mrtav, ali u017eivci su mu bili napeti, a disanje, suspregnuto, bilo je tjeskobno, uznemireno, opipljivo je treperilo.

u201cNiu0161aniu201d, zapovjedi orijau0161.

Krvnici napnu puu0161ke i naniu0161ane.

Abdel Karim posljednji se put zagleda u osuu0111ene. Bili su lijepi, bilo im je jedva dvadeset godina.

u201cPali!u201d

Odjeknula su tri pucnja, a njihova jeka ostala je lebdjeti u zraku poput baruta. Mladi ljubavnici pali su bez ijednog krika. Djevojka je imala dvije crvene rupe na grudima. Muu0161karac je primio metak posred u010dela. Viu0161e se nisu dru017eali za ruke.

u201cAllah Akbaru201d, uzviknu Abdel Karim.

I kao da je taj povik predstavljao oslobau0111anje, svjetina ga ponovi u zboru, sred vonja baruta i smrti.