Izdanja nove nakladničke kuće Bodoni

Tekst je izvorno objavljen u Jutarnjem listu 19. siječnja 2022. godine

Piše Karmela Devčić

U izdanju Bodonija bit će publicirani i neobjavljeni fragmenti iz dnevnika Miroslava Krleže iz 1960-ih koje priprema Vlaho Bogišić

Bodoni, novi hrvatski nakladnik, sestrinska izdavačka kuća Frakture, pokrenuta prošle godine, ovih dana izlazi s nekima od prvih naslova. Bodoni će, najavljuje vlasnik Seid Serdarević, izdavati klasike.

“Fraktura je sve vrijeme od osnivanja objavljivala i klasike, klasici uvijek relativno dobro prolaze, ali postoji čitav niz klasičnih djela koje treba iznova prevesti, a i neke nove do sad u nas neprevođene autore predstaviti našim čitateljima. Sve te knjige raditi će se u nešto ekskluzivnijoj opremi, svaka je u tvrdom uvezu, u kutiji, svaka knjiga ima pogovor, ilustracije, dizajn za Bodoni i logotip napravio je Mario Aničić, a ponajbolji dizajneri rade naslovnice i ilustracije knjiga.”, govori Serdarević i dodaje:

“Odlučili smo neke stvari diferencirati i vizualno i koncepcijski, zaključili smo da je to bolje nego sve plasirati pod istim brandom, jer postoji potreba, i naša unutarnja i potreba tržišta, da se neke stvari odijele i zato smo osnovali Bodoni koji će se fokusirati na objavljivanje djela kako klasika, tako i suvremenih klasika, ali i onih djela koja su zapravo, možemo to tako reći, zaboravljeni klasici. Frakturin izdavački program neće se mijenjati.”

Bodoni je upravo objavio “Ključ od velikih vrata” Hinka Gottlieba te prvi prijevod zbirke “Mačka iznutra” Williamsa Burroughsa na hrvatski koji potpisuje Vojo Šindolić, a ilustracije i dizajn je napravila Maja Rožman.

U izdanju Bodonija bit će publicirani i do sad neobjavljeni fragmenti iz dnevnika Miroslava Krleže iz 1960-ih koje priprema Vlaho Bogišić.

Objaviti će i izabrane pjesme Charlesa Bukowskog u prijevodu Voje Šindolića. Izbor je skupa s Vojom Šindolićem davno napravio sam Bukowski.

U planu je iznova objaviti “Salaminske vojnike” Javiera Cercasa, “Čovjeka bez sudbine” Imre Kertesza, izdati će i “Prirodne priče” Prima Levija, “Terru Nostru” Carlosa Fuentesa … Objaviti će i “Doba mjedi” Slobodana Šnajdera s pogovorom Lászla Végela u dizajnu Maria Aničića te novu knjigu Miljenka Jergovića “Trojica za kartal” s pogovorom Seida Serdarevića koji najavljuje da je “riječ o novim Jergovićevim pričama pisanima po strukturi ‘Sarajevskog malbora’ koje pokazuju kakva bi ta knjiga bila da ju je Jergović pisao s iskustvom koje ima danas.”

Ideja je da pogovore, osim hrvatskih, pišu i inozemni autori. Serdarević spominje da je u razgovorima s Javierom Cercasom od kojega bi volio dobiti pogovor za “Terra Nostru” te da s ruskim autorima dogovara pogovore romanima Dostojevskog.

Hinko Gottlieb, autor “Ključa od velikih vrata”, između dva svjetska rata bio je zagrebački odvjetnik, pisao je jednočinke i kratke priče. Početkom Drugog svjetskog rata Židov Gottlieb zatočen je u Grazu, njegova supruga i stariji sin u logoru su u Kraljevici, a mlađi sin je završio u logoru u Danici gdje je i ubijen. Nakon što je pušten iz zatvora u Grazu Gottlieb također završava u Kraljevici. Po izlasku iz Kraljevice pridružio se partizanskom pokretu u to je doba napisao i roman “Ključ od velikih vrata” koji je neka vrsta spekulativne fikcije, inspiriran događajima u zatvoru.

Gottlieb je radio pri Glavnom štabu partizanske vojske u Hrvatskoj, rukopis njegova romana izgubljen je za jednog partizanskog povlačenja.

Jedno je vrijeme Gottlieb proveo u Bariju, radio je na raznim poslovima sa saveznicima. Tamo je u motorističkoj nesreći poginuo drugi sin. Ubrzo nakon Drugog svjetskog rata Gottlieb je emigrirao u Izrael, gdje je iznova napisao “Ključ o od velikih vrata” koji je 1947. u New Yorku objavio Simon & Schuster.

Seid Serdarević rukopis Gottliebova romana dobio je od Natke Badurine. Pogovor prvom hrvatskom izdanju Gottliebova “Ključa od velikih vrata” napisao je Miljenko Jergović, dizajn je radio Stanišić, Bodoni objavljuje ilustracije koje su bile i u izdanju Simona & Schustera.

Nove prijevode Dostojevskog, “Idiota” te “Zločina i kazne” rade Ivana Peruško i Tatjana Radmilo. Posljednji put Dostojevski je kod nas prevođen 1960-ih, iako se najviše koristi prijevod iz 1930-ih godina.

“Dakle, možemo reći da čitamo prijevode Dostojevskog stare minimalno šezdeset ako ne i gotovo stotinu godina. Ivana Peruško i Tatjana Radmilo rade nove prijevode po najnovijim ruskim izdanjima i tu se vidi da su neka stara rješanja u našim prijevodima bila potpuno kriva, kao i da taj jezik nije više onakav kakav mogu čitati današnji čitatelji, posebno mladi. To pokazuje ono što prevoditelji i inače ističu da bi svakih trideset do pedest godina bilo potrebno napraviti nove prijevode velikih klasičnih djela.”

Jezik nije monolitan, živa je materija, razvija se i mijenja, skupa s društvom.

“Mi više ne govorimo onakvim jezikom kakvim smo govorili za našeg djetinjstva, ali naš jezik nije jednak niti jeziku kojeg smo koristili prije destak godina. Jezik se neprestano mijenja, a da toga na svakodnevnoj razini nismo ni svjesni. Mijenjaju se i neke fraze, mijenjaju se i neka značenja. Kad govorimo o prijevodima – svaki prijevod je uvijek i nužno drugačiji, jer je tu ipak riječ o interpretaciji. Primjerice, Dostojevski nikada nije upotrebljavao imperfekte i aoriste, a u našim prijevodima oni su vrlo česti kako bi se dao nekakav osjećaj višeg stila.”

Bodoni namjerava objavljivati i slikovnice, posebno hrvatskih autora koje će uređivati Marija Ott Franolić. Izlaze “Tata u pidžami” Svjetlana Junakovića, kao i još dvije slikovnice Junakovića, “Čije su šare” i “Tko to svira”, koje nikad nisu objavljene u Hrvatskoj, ali su izašle na njemačkom, u Švicarskoj, i potom prevođene na razne jezike. Objavljuju i slikovnicu Danijele Pavlek “Mali i veliki nesporazumi” s ilustracijama Vendi Vernić te slikovnicu “Zarobljeni slon” argentinskog psihologa Jorgea Bucaya.

Tekst pronađite na stranicama Jutarnjeg lista gdje je izvorno objavljen.