Prahopis na papiru, autor: Damir Stojnić
Istinska poezija – koncentrirana, pogođena ritma – iskustvo prevodi u uvid, onu, uvjetno rečeno, čistinu o kojoj je pisao Martin Heidegger: koja iskrsava usred šume, pod mlazom sunčeve svjetlosti. Poezija može, stihom Wisławe Szymborske, definirati nebo (“Nebo”), ili, stihom Dylana Thomasa, jasno poraziti smrt (“I smrt neće imati prevlast”). Istinska poezija od tinte i bjelina stvara savršen oblik.
Svjetski dan poezije, koji je proglasio UNESCO 1999. s ciljem podrške jezične raznolikosti kroz pjesničko izražavanje, ali i davanja glasa ugroženim jezicima, obilježava se svake godine nizom različitih programa. Čitanja i tribine, festivali, ali i digitalne ture pjesničkim lokacijama grada, kako prenose na stranici, govore o živoj tradiciji proslave ovog dana – od Južne Koreje do SAD-a, u tzv. kreativnim gradovima UNESCO-a. Kod nas je ipak najpoznatiji pjesnički festival Goranovo proljeće, utemeljen 1963., koji službeno započinje 21. ožujka, na dan rođenja pjesnika Ivana Gorana Kovačića, a čija je važnost, između ostaloga, afirmacija novog pjesničkog glasa, nagrada Goran za mlade pjesnike, praćena ukoričenjem nagrađenog rukopisa u sljedećoj godini.
Dvadeset prvi je ožujka, dakle, svjetionik, signal za poeziju u prostranstvu godine kao za neko skriveno kopno. Pa i ove, 2022., godine pandemije i ratnih kriza, kada je fokus svijeta daleko od umjetnosti.
No što sutra, prekosutra… kako poezija tada nalazi put do nas?
Jedan od odgovora svakako je Poetski tren, digitalna platforma koja trenutačno broji stotinjak tzv. poetskih videa, šireći ih kanalima Facebooka i YouTubea – tiho i uporno, od proljeća obilježenog početkom pandemije. Poetski tren, koji je inicirala autorica i urednica, inače spikerica i džezistica Gordana Kovačić, ima svrhu popularizacije poezije, ali to – sjajnim aranžmanima koji usklađuju likovni i glazbeni sadržaj, kao i moment vokalne interpretacije poezije – čini i za druge umjetničke forme.
Primjerice, video nadahnut pjesmom Andriane Škunce Suhozid, koji traje nepune tri minute, mikrosvijet je četiriju dimenzija – osim poezije tu su grafike Maje Gjajić, glazba Bojana Zulfikarpašića i glas Gordane Kovačić, spojeni u gustu atmosferu.
Upitana o motivima ovakve izvedbe, Gordana navodi brzi ritam dana u kojem je upravo dobro osmišljen tren prava mjera za poeziju. Suvremenu hrvatsku, ali i poeziju stranih autora, koja tako dobiva novi prostor i način artikulacije.
Autorice poput Martine Vidaić i Ane Ahmatove, autori poput Marka Pogačara i Jacka Kerouaca, ali i mlađe pjesnikinje i pjesnici – primjerice Monika Herceg i Denis Ćosić, čine, između ostaloga, katalog Poetskog trena živom, autentičnom i itekako značajnom internetskom postajom.
O tome dovoljno govori i odjek projekta u javnosti – na tisuće pregleda objavljenih videa, više od tisuću pratitelja na Facebook-stranici, emitiranje i prenošenje Poetskog trena na internetu i radiju – na primjer, na Radiju Labin jednom tjedno.
Tu su, dakako, i bogati, podulji intervjui s autoricom koji daju pogled iza kulisa. Pa ako u jednom od njih – sjajnom intervjuu za portal Kritika HDP – Gordana poeziju naziva pikulom, Poetski tren njezin je zamah i lakoća kotrljanja velikim, praznim prostorom.
Add comment