Tisja Kljaković Braić priznata je slikarica, ilustratorica i spisateljica čije su nezaboravne karikature, ali i kratke priče, savršeno definirale gorko-slatko obiteljskog života na Mediteranu. Avanture neobičnog bračnog para, poznatijeg kao “Oni”, zaživjele su na kazališnim daskama i na prekrasnim tanjurima, a u njihov svijet nedavno je uselila znatiželjna djevojčica Nastja. Slikovnica Pita moja mama imate li jedno jaje (Bodoni, 2023.), novo čudo iz Tisjine radionice, prati epizode Nastje i osebujnih životinjskih likova te nas vraća u dane djetinjstva pune smijeha. S Tisjom smo razgovarali o spontanosti stvaranja, dječjim reakcijama na slikovnicu i planovima za budućnost.

Kako je došlo do ideje za slikovnicu i je li se proces pisanja i ilustriranja razlikovao od nastanka tvojih drugih knjiga? Kako si oblikovala Nastjin svijet?

I ranije sam pokušavala crtat i pisat za dicu, ali nije išlo. Nisam bila u tom motu, išla san nešto na silu. Zavara te ta činjenica da pišeš za dicu, pa sebi to predočiš kao nešto lako.

U suštini i je ako si u tom svitu, al ako nisi, bolje se ne vataj toga.

Ova knjiga desila se spontano. Tako zapravo nastaje ono šta ima šansu da valja. U dahu, bez puno mozganja, samo curi iz rukava. Taj san moment čekala.

Je li drugačije pisati slikovnicu od knjiga namijenjenih odrasloj publici? U istom tonu – što klinci kažu na tvoju slikovnicu, kakva je njihova recepcija i jesu li zaista najzahtjevnija publika?

Ima tri godine da sam rodila Nastju, glavnu junakinju knjige. Naravno da mi je dičji svit sad puno bliži. Kuća nam se opet počela punit pričama, pa san poželila napravit svoju.

U glavi mi je bila dičja spontanost, stripovi koje je moja starija ćer Issa kad je bila mala crtala. Tila sam da se dica smiju, da naiđu na neočekivano, da vide da slikovnica može izgledat i ovako. 

Ima toliko sličnih poučnih pričica tipa – ježić je promolio njuščicu kroz prozorčić i ugledao sunašce – i to je divno, al ja sam tila nešto drukčije. I font je ostavljen u mom rukopisu koji se nadovezuje na crtež i čini jednu cjelinu. Mislim da bi taj način pričanja priče moga bit inspiracija dici da i sami crtaju i pišu. Ne možete zamisli koliko sam dičjih interpretacija dobila na temu Njih, onog mog para iz knjiga karikatura ONI. 

I bome otkako je knjiga izašla, šalju mi roditelji reakcije dice. Smiju se, pročitaju je u dahu do kraja. Tako me to veseli… Ima bit da sam uspila zadržat ih na tekstu prije nego im misli odlutaju.

Nastjine epizode obiluju zanimljivim životinjskim likovima koji govore dijalektom, ne vole matematiku i nose imena pop-pjevača. Riječ je dakako i o tekstu koji plijeni atmosferom i jednostavnim, zaraznim humorom. Jesi li odmah znala da želiš takvu vrstu koncepta, ugođaja i galerije likova? Koji su planovi za dalje?

Sve je počelo kad sam u frižideru ugledala kako iz domaćeg kupusa izlaze uholaž, glista i puž. Tako je nastala prva priča "Lažov iz kupusa", o uholažu koji laže. Naprosto sam krenila dalje sa životinjama. Poveznica svega je mala Nastja, moja ćer, koja se nalazi u raznim situacijama sa svojim susidima, koji su, eto, životinje. 

Svaka priča ima uporište u istini, a ostatak je izmaštan. Mislim da priče pored duhovitosti imaju jednu toplinu i jednu lipu poruku. 

A vidim, bome, da je i odrasli vole, kaže jedna baka da će je teška srca dat unucima, za koje je i kupila knjigu. 

Baš sam zadovoljna izgledom knjige, nije se štedilo na formatu i papiru, a ljudi se iznenade kad vide koliko stranica ima. Zapravo smo je i morali kratit, tako da nam je ostalo materijala za još jednu. Nadam se, ako ova knjiga dobro prođe kod publike, i nastavku.

Kupi knjigu!

Pronađi sve Tisjine knjige!