Molimo te da nam se ukratko predstaviš.

Zovem se Tea, imam 35 godina, i posljednje dvije godine radim u Frakturinoj Knjižari. Studirala sam kroatistiku u Zagrebu i oduvijek sam željela biti neprestano okružena knjigama. Kad sam dobila ovaj posao, moj se san ostvario, a Knjižara je postala moje sjajno mjesto za sreću  . 

U čemu najviše uživaš radeći u Frakturinoj Knjižari? 

Uh, to je tako teško pitanje jer ima puno trenutaka u kojima uživam na poslu. Najdraže mi je zaprimiti tek pristigle knjige. Kad dođe pošiljka noviteta, i još ako su u foliji koju treba otvoriti, osjećam se kao da mi je rođendan. Shvaćam da je za ljubitelja knjiga i lijepe književnosti prava privilegija raditi u knjižari i biti u neprestanom doticaju sa suvremenom domaćom i stranom književnom produkcijom. Ugodno je raditi s ljudima, volim kada kupci traže preporuke za knjige koje žele kupiti za sebe ili nekome za poklon. Zaista nam je svima u Knjižari stalo da osoba dobije ili izabere knjigu “po mjeri”. U tim mi je trenucima vrlo uzbudljivo slušati kakva je osoba i pokušati pronaći onu pravu knjigu; potraga se često pretvori u avanturu. Priznajem, ponekad mi je potreban i odmor od ljudi, pa izrazito cijenim i trenutke mira i tišine koje stignemo ukrasti za čitanje. Samo što je teško izabrati koju knjigu!

Kako izgleda tvoj prosječni radni dan u Knjižari?

Prije radnog vremena provjeravamo prostor, treba očistiti, namjestiti knjige, pripremiti promjene ako tog dana kreće nova akcija, presložiti stolove s knjigama ako su stigli noviteti. Uglavnom imamo zadatke koje obavljamo tijekom tjedna. Naravno, najveći je dio posla komunikacija s kupcima i prodaja knjiga. Rad u Knjižari, zapravo rad s ljudima općenito, dinamičan je i uzbudljiv. Ovaj je posao utjecao na mene ne samo kao čitateljicu nego i kao osobu. Naučila sam “nanjušiti” knjigu (mislim i doslovno!), postala sigurnija i opuštenija u susretu s ljudima. 
 

Kako je započela tvoja ljubav prema knjigama i čitanju?

Rekla bih da je prije ljubavi prema knjigama postojala ljubav prema mirisu knjiga. Još kao mala, sjećam se da je moj tata volio miris novih knjiga i početak školske godine, kada bi u našoj obitelji bilo puno novih (mirisnih) udžbenika –bilo je to posebno vrijeme u godini. Drugu ključnu ulogu imala je moja baka, s kojom sam učila engleski i francuski. Sjećam se da smo uvijek bile okružene brdom knjiga i rječnika. Osim toga, od nje sam naslijedila (tvrdoglavo) poklanjanje knjiga za sve prigode.

Koje su knjige najviše utjecale na tebe kao čitateljicu i kao osobu?

Moja je ljubav iz djetinjstva Pipi Duga Čarapa, a sjećam se da me se jako dojmio ruski realizam u srednjoj školi. S Anom Karenjinom zapravo sam se zaljubila u čitanje i mogu reći da je s njom sve počelo, da me ona odvukla na studij književnosti. Uvijek sam voljela više domaću nego stranu književnosti i vrlo rano sam zavoljela Semezdina Mehmedinovića i općenito bosanskohercegovačku književnost. U posljednje vrijeme na mene je jako utjecao Saša Stanišić sa svojim prvim romanom Kako vojnik popravlja gramofon i Saša Ilić s romanom Pas i kontrabas. 

Osim čitanja što te još inspirira u životu?
Osim čitanja knjiga… razgovor o knjigama, ha-ha-ha… Inspirira me umjetnost u različitim oblicima – čak i u kuhanju ili namještanju stana. Inspiriraju me kreativne osobe koje imaju drugačiji pogled na svijet od mojega, volim istraživati i učiti o svemu. Uvijek su me zanimale tuđe priče i tuđe sudbine. Valjda je i to razlog što toliko uživam u čitanju. Dubravka Ugrešić u jednom je eseju napisala da je književnost jedan veliki trač.

Za kraj te molimo za jednu književnu preporuku.
Samo jednu?! Nemoguće . Preporuka je da dođete u Knjižaru!