Autor: Karl-Markus Gauu00df
nnu0160to ostaje od u010ditanja. Romane u010dija se radnja odvija po zimi treba u010ditati ljeti. Kad junakinja, obilno umotana u krzno, iziu0111e iz kuu0107e i vani odmah uvuu010de glavu kao da hou0107e nestati u kaputu, najbolje je tada s knjigom sjesti na vrelu ljetnu klupu, jer tek kad se znojeu0107i pou010dnemo tresti od zime, postigli smo stanje u kojem u010ditanje postaje pravo u010ditanje. Prvi put shvatio sam to kad sam prije viu0161e od trideset godina leu017eao na plau017ei u talijanskom ljetovaliu0161tu i napola stisnutih ou010diju u bljeu0161tavoj svjetlosti u010ditao islandski roman u kojem svakodnevno pljuu0161ti kiu0161a i studeni vjetar neprestano fijuu010de nad zemljom, pa svatovi moraju prestati plesati na travnjaku jer su se svirau010di povukli u kuu0107u kako bi ugrijali promrzle prste.
nnSluu010dajno sam tu knjigu ponio sa sobom, sigurno nisam bio pobornik anticikliu010dkog u010ditanja kojemu je uu017eitak u proljeu0107e u010ditati pjesme o jesenskom gau0161enju prirode ili sjedeu0107i u kafiu0107u u0161tu0209ti o pjeu0161au010denju u samou0107i. A ipak sam postupao anticikliu010dki jer sam, okruu017een mnou0161tvom ljudi koje je trau017eilo zaklon pod suncobranima, osjeu0107ao vlau017enu studen koja se uvlau010dila u kosti likovima romana.u00a0
nnNije mi bilo neugodno to otkriu0107e, no u me ni je probudilo neku vrstu umornog snobizma koji mi je i samom smetao jou0161 dok sam na plau017ei Porto San Giorgio zamiu0161ljao kako u0107u otputovati na Island samo da bih ondje u010ditao romane koji govore o svjetlosti i vrelini juga.
nnNisam to znao, a ipak je ovaj nau010din u010ditanja protivno vanjskim uvjetima oduvijek odgovarao mojoj prirodi. Tako je to onomad pou010delo i za mene je ostalo jednim od najveu0107ih izazova. Kad sam u svojoj osmoj godini bio prinuu0111en cijelo ljeto provesti u krevetu, otkrio sam da u knjigama koje leu017ee oko moje postelje mogu dou017eivjeti nove pustolovine, razliu010dite od onih koje mi tada bijahu uskrau0107ene, te da je bila prava sreu0107a u0161to sam u prethodne dvije godine veu0107 bio nauu010dio neu0161to u010dije vrijednosti dotad nisam bio posve svjestan, naime da sam znao u010ditati.u00a0
nnKao mladiu0107 od sedamnaest ili osamnaest godina s velikim jatom prijatelja svugdje sam se osjeu0107ao kod kuu0107e, napamet sam znao brojeve telefona barem dvadesetak svojih vru0161njaka i uvijek bi se nau0161ao netko tko bi sa mnom rado u0161togod poduzeo. Ali u010ditatelj kojim je taj mladiu0107 u meu0111uvreme nu postao viu0161e je volio romane koji pripovijedaju o usam ljenosti i nesreu0107i u017eivljenja kao stranac meu0111u strancima i u svojim je krugovima bio cijenjen po sumornim stihovima iz svjetske knjiu017eevnosti koje je rado kao usput naizust recitirao.
nnKad se potom, u ranoj zreloj dobi, doista osjeu0107ao ne shvau0107enim, pa i usamljenim, u010ditao je knjige koje su govorile o solidarnosti talijanskih poljoprivrednih radnika, o svakodnevnom obnavljanju zajednice buntovnih ljudi. u010citanje ga je moglo zau0161tititi od pretjeranih zahtjeva i izazova u017eivota, od jeftinih pristanaka i jeftinog odbijanja.u00a0
nnJednostavno sam uvijek morao u010ditati ono u0161to me upozorava da je sve moglo biti i posve druku010dije, da bi moglo biti druku010dije. u010citanje me u nesreu0107i podsjeu0107alo da nismo rou0111eni da budemo nesretni, te me zahvaljujuu0107i knjiu017eevnim putovanjima kroz pakao uu010dvrst ilo u uvjerenju da se ne mou017ee u017eivjeti dostojnim u017eivotom ako se ne odvau017eimo zakorau010diti u bezdan i izdru017eimo ga.
nnu010cesto mi se s knjigama dogau0111a da zaboravim imena autora i naslove njihovih djela, ponekad u010dak i radnju, ali mjesto na kojem sam ih u010ditao, vrijeme u kojem se to dogau0111alo, s osjetilnom mi prisutnou0161u0107u iskrsne pred ou010dima kad god mi neka knjiga nakon desetljeu0107u0101 dospije u ruke. Buduu0107i da se pri istinskom u010ditanju ionako uvijek dospijeva do stanja u kojem se nalazimo u drugom svijetu, a istovremeno potpuno pri sebi, mou017ee se u010dak i tijekom zime uspjeu0161no u010ditati romane u010dija se radnja odigrava zimi, kapriciozno bi bilo preu0161utjeti da sam s godinama i to kao u010ditatelj prihvatio.
n