Autor: Burhan Su00f6nmez

Haymanska nizina 1958.

Nakon u0161to je prou0161lo u010detrdeset dana od Kara-agine smrti i nakon u0161to se zemlja pod kojom je pokopan dobro navlau017eila kiu0161om i slegnula, pozvali su majstora zvanog Avdo koji se prou0161le godine pojavio u selima i izrau0111ivao nadgrobne spomenike. Dvojica Kara-aginih sinova dala su majstoru Avdu jedan republikanski zlatnik i obeu0107alida u0107e mu, ako spomenik njihova oca bude velebniji od onih koje jenapravio za ou010deve suparniu010dkih obitelji, dati jou0161 tri.u00a0

Vodili su ga po lokalnim potocima i brdima i pokazivali mu kamenje da odabere. Kada je Avdo na juu017enoj padini vidio blistav komad mramora kako proviruje kroz zemlju koju su nagrnule kiu0161ne bujice, ou010di su mu se zacaklile, rekao je da ne zna kada je posljednji put naiu0161ao na tako krasan komad. Izvukli su mramor uz pomou0107 u0161est uu017eadi koju je vuklo u0161est konja i dovukli ga do sela strpljivo zamjenjujuu0107i napuklu uu017ead novom nasred puta.u00a0

Stari, mladi, djeca, svi su se znatiu017eeljno okupili oko mramora. Stari su rekli da su nekou0107 takvi glatki, isklesani komadi mramora bili posvuda, da su ih plemena nosila u svoja sela i upotrebljavala kao temelje za kuu0107e, du017eamije i bunare. U dolini je bilo mnogo stijena, ali nijedne mramorne. Isklesane stijene bile su ostaci osmanskog razdoblja, ali mramor je bio jou0161 i stariji, iz razdoblja kada su ovdje vladali Bizantinci, koji su ga donijeli iz dalekih krajeva i upotrebljavali ga u grau0111evinama. I ovaj su komad vjerojatno istesali i uglau010dali Bizantinci, dali mu oblik kotau010da, ali u010dudno je da na njemu nema nikakvih natpisa. Pomislili su da su natpisi mou017eda na drugoj strani, pa su ponovno upregnuli konje i podigli mramor te ga temeljito ou010distili od blata, mahovine i glista.

Duboko uklesan u pokrivenu stranu mramora i stoljeu0107ima skriven od pogleda, stajao je znak kriu017ea, u koji su zau010duu0111eno gledali ne znajuu0107i u0161to da u010dine. Oko kriu017ea bile su uklesane rijeu010di napisane nekim zaboravljenim pismom. Ou010dekivalo bi se da se u blizini tako lijepog kamena nalazi nekakvo blago, no buduu0107i da blaga nije bilo, jedina preostala moguu0107nost jest da se tamo nalazi kakva kletva.u00a0

Stari su rekli Kara-aginim sinovima da vrate mramor gdje su ga pronau0161li, da ne navuku nevolju na selo. Tko je vidio postaviti kru0161u0107anski kriu017e na muslimanski grob? Majstor Avdo se suprotstavio. Pitao je seljane koji su samo zahvaljujuu0107i vojnom roku imali priliku putovati i vidjeti velike gradove je li itko od njih sluu017eio vojni rok u Istanbulu. Dobro, ima li itko da ga je sluu017eio u Trabzonu? Jedan se probio ispred i rekao da je sluu017eio vojni rok u Trabzonu i da je to najljepu0161i grad u Turskoj (neki drugi grad nije ni vidio).u00a0

Na pitanje zna li za du017eamiju Ortahisar Fatih odgovorio je potvrdno i dodao da je tamo otiu0161ao na molitvu za vrijeme dopusta. Avdo je dalje preuzeo. Rekao je da je to isprva bila crkva, ne du017eamija. Da su tamo kru0161u0107anski kraljevi i krunjeni i pokapani. Sultan Mehmed Osvajau010d pretvorio je crkvu u du017eamiju kada je osvojio grad, isto kao u0161to je prije uu010dinio s crkvom Aja Sofija.u00a0

Avdo je naveo primjere i iz drugih gradova i rekao da je na mnogo mjesta svjedou010dio kako se od kru0161u0107anskog mramora mou017ee izgraditi muslimanski mihrab. Seljani su znatiu017eeljno sluu0161ali Avdove priu010de i istodobno mu zavidjeli u0161to je posjetio tako udaljene krajeve. Sve dok im nije rekao da je njihovo selo bilo kru0161u0107ansko, u0161to je jasno po imenu. Poput mnogih drugih plemena, i plemena koja su se tu nastanila preuzela su stara imena lokalnih sela kada su s istoka dou0161la u dolinu dvjestotinjak godina prije, ali su iskrivila znau010denja tih imena.u00a0

Kakvo je to ime za selo, Konak Gu00f6rmez? To je zapravo rijeu010d Konakormas iz jezika Bizantinaca, ali se s vremenom promijenila. Avdo je rekao da je na planini Palandu00f6ken u Erzurumu vidio

jedan istoimeni vrh. Stari su gunu0111ajuu0107i nastojali objasniti da dokumenti iz osmanskog razdoblja pokazuju da je sluu017ebeno ime sela na turskom Konak Gu00f6rmez, ali da ga svi u dolini znaju pod kurdskim imenom Selo u0160ehan, koje je dobilo po svom plemenu, i da je to njima dovoljno.

Avdo je ustrajao, rekao je da ime doline u kojoj u017eive, Haymana, dolazi od armenskih kru0161u0107ana jer su Armenci sebe nazivali Hay, u0161to je bila kap koja je prelila u010dau0161u. Odbrusili su mu neka ispituje svoje korijene umjesto korijena njihova sela i neka ih prestane poniu017eavati. Rekli su da nisu uspjeli saznati odakle je i gdje je prije u017eivio iako je stigao u dolinu jou0161 prije godinu dana. Kako to da je jedan majstor klesar proputovao toliko udaljene krajeve i nauu010dio toliko jezika? Avdo im je odgovorio da nema ni kuu0107e ni zaviu010daja, da je odrastao kao sirou010de, da je u svakom gradu u koji je navratio otkako je bio malen bio uronjen u drugi jezik i zahvaljujuu0107i tome nauu010dio kurdski, turski, arapski, armenski, asirski i gru010dki.u00a0

U narednim danima do Avda su u010desto navrau0107ala djeca dok je na groblju glau010dao i lau0161tio mramor. Mramor se najbolje lau0161ti mramorom. Uz mnogo strpljenja pretvori se u zrcalo. Stari majstori lau0161tili bi i govorili svojim u0161egrtima: u201cGlancaj ga dok ne vidiu0161 svoj odraz u njemu.u201du00a0

Djeca su promatrala Avdovu strpljivu ruku i istodobno uu017eivala u zagonetkama koje im je on postavljao. Stari su se pak dru017eali podalje od njega govoreu0107i kako je upitno je li taj stranac koji ne dolazi u du017eamiju na du017eumu uopu0107e musliman, kako mou017eda ima nevjerniu010dke krvi (i sam je priznao da ne zna tko su mu roditelji). Prihvatili su da preoblikuje komad mramora nakon u0161to ukloni kru0161u0107anski kriu017e i takav ga postavi na Kara-agin grob, ali nisu u017eeljeli u010duti nove uznemirujuu0107e priu010de iz njegovih brbljavih usta. Seoske su u017eene pak iz daljine bacale oko na tog mladog, visokog muu0161karca i tonule u san u pratnji pjesama koje je naveu010der pjevao leu017eeu0107i na krovu.

Kada bi Avdo u suton otiu0161ao do izvora da opere prau0161inu s lica i kose, mlade djevojke povukle bi se ustranu i u010dekale da se on skloni kako bi natou010dile vodu u svoje posude. Djevojke bi, promatrajuu0107i njegov odmjereni hod, osjetile da su u010dari jednog neznanca snau017enije od svih tajni koje selo skriva. Svaka bi djevojka mau0161tala o putu na koji u0107e je taj u010dar zavesti i sanjarila da u0107e taj neznanac mou017eda upravo nju povesti sa sobom po odlasku iz sela.

Pored potajnih pogleda tolikih neudanih djevojaka, Avdo se nau0161ao zaljubiti bau0161 u onu koja je bila zaruu010dena. Svaki je dan u010dekao da se djevojka zvana Elif spusti do izvora, saznao je gdje je njezina kuu0107a s modrom fasadom i naveu010der pjevao kada bi se ugasila svjetla te kuu0107e. Vrijeme izmeu0111u sna i jave koje nastupa kada se ugase svjetla vrijeme je samou0107e i mau0161te. Elif bi tako u010dekala da joj roditelji i mlau0111a sestra utonu u san, zatim bi ustala iz kreveta i igrala se kosom ukrau0161enom plavim perlama, zau010darana Avdovim melodijama koje su kruu017eile selom poput lagana povjetarca.u00a0

Otkako je primijetila Avdove poglede, znala je da su njegove veu010dernje pjesme namijenjene njoj.u00a0

U zoru da dou0111em s ruu017eom crvenom / Jedna ruu017ea traje kao u017eivot

/ Crvena je od krvi da kau017eem ti / Jedan u017eivot traje kao ruu017ea.u00a0

Elif je u svakoj pjesmi slutila da neznanac neu0107e po odlasku ponijeti samo zlatnike, da u0107e njegova u010darobna sjena obaviti i nju, da u0107e ju jedne nou0107i dok cijelo selo spava staviti u sedlo i iskrasti se iz sela, zbog u010dega joj je svaka pjesma izazivala strah.

u00a0