Dok se svjetla Reykjavíka čine dalekima, a televizori širokog ekrana polako osvajaju i najzabačenije kutke, jedno malo islandsko selo i njegovi stanovnici bore se s vječnim pitanjima sudbine, ljubavi i smisla života
Obitelj i škola trebale bi biti sigurna mjesta, no često su poprišta boli. Luce Kozina piše o djetinjstvu bez uljepšavanja
“Čuješ li?” upita dijete okrećući se prema muškarcu. U tom trenutku muškarcu je četrdeset godina i srčani su mu se zalisci otvorili…
Željeznički kolodvor Ostiense Da ih ubijem i spasim milijune života ili da ih ne ubijem i spasim svoj? To je na meniju ovog stoljeća.
Krajem sedamdesetih Barcelona je bila opsjena avenija i ulica u kojima je čovjek mogao otputovati trideset ili četrdeset godina u prošlost čim bi tek prešao prag kakve porte…
– Sjedi i piši! – reče mi William Bradley na terasi penthausa hotela Roosevelt na Hollywood bulevaru.
Ova priča zapravo ima više početaka. Teško mi je odlučiti se za jedan. Zato što zapravo svi čine početak.
