Tijekom rada na knjizi prepiska s profesorom Fincijem započinjala je riječima “Poštovani i dragi profesore Finci”, “Draga i poštovana Sanja” – u tom obraćanju, koje je profesor tiho uveo, skriva se jedan univerzum: plemstvo duha i toplina čovjeka, kojom knjiga Sve dok odiše svakom stranicom i svakim slovom.
Ne želimo otkriti ni djelić ljepote i mudrosti koja se krije među koricama, pa ćemo vas pitati da nam kažete nešto što vjerujemo da će biti uvod u čitanje. Dualiteti su lažni u većini slučajeva, a u vašem posebno, tako da dopuštamo odgovor “oboje”, ali voljeli bismo da nas provedete svojim misaonim putem do njega:
• Obitelj: otac ili majka?
Majka mi je bila bliža. Njena blagost, emocionalnost, veselost, ranjivost, povremena plahovitost, njen zanos umjetnošću – sve se to i u mene uselilo. A ponekad mi se učini da me njena dobrota i sada štiti.
• Grad: Sarajevo ili London?
U Sarajevu sam se rodio, odrastao, lijepo živio, u Londonu do kraja sazrio, u Londonu ono što jesam postao.
• Vokacija: filozof ili pjesnik?
Poezija me odvela do filozofskih pitanja, ona mi je pomogla da ih shvatim i artikuliram, na kraju i da svoje potpuno iskažem. Odavno sam postao pripovjedač ideja, a htio sam i još uvijek nastojim biti pjesnikom filozofije.
• Svijet: knjiga ili ljudi?
Sve što je bio i jest moj svijet završilo je u knjigama i postalo mojim knjigama. U njima je moj svijet, one su moj svijet. Ili ovako: jesam pisao moje knjige, ali su one mene opisale. Ono što stvaramo na kraju nas potpuno oformi.
• Život: prije ili poslije?
Sa subjektivne točke gledišta, sve je onakvo kako to sada doživljavamo i razumijevamo. I ono što je bilo i što će biti u onome je što se sada događa. Život je uvijek sada.
• Sve dok: jedna u impresivnom nizu vaših knjiga ili Opus summum?
Nije to, naravno, moja prva, nije ni posljednja, ali je vjerojatno moja najznačajnija, “zaključna knjiga”. Sabiranje iskustva. Suma mojeg života. Neka vrsta moje duhovne rekapitulacije, niz eseja u kojima spominjem mnoge osobe i različite događaje, pa tako otkrivam motivaciju i kontekst nastanka mojih eseja. Sve dok je neka vrsta moje “nesvjesne biografije duše” (Nietzsche), završni osvrt na moj jučerašnji svijet i pogled na svijet koji jest.
Add comment