Autor: Josip Mlakiu0107

Pukovnikov stan nalazio se na zadnjem, petom katu novoizgrau0111ene zgrade s neupadljivom sivom fasadom na u010dijoj je bou010dnoj strani cijelom visinom bila postavljena reklama njemau010dkog trgovau010dkog lanca u0161to se vidjela s glavne ceste kojom su danonou0107no tutnjila vozila. Bezliu010dni klonovi zgrada, sliu010dnih onoj u kojoj je u017eivjela pukovnikova obitelj, vidjeli su se svuda uokolo, tamo gdje se grad nezadru017eivo u0161irio, kao da bjeu017ei od oporog zadaha plijesni stare gradske jezgre koji se u koncentriu010dnim krugovima u0161irio od ocvalog centra prema bezliu010dnoj i razmetljivoj periferiji.u00a0

Unutrau0161njost stana poznavao je samo s fotografija starih nekoliko godina, kao i slike po zidovima i neobiu010dni, starinski zidni sat s klatnom. Lijevo od parkiraliu0161ta nalazio se visoki jablan, kojeg viu0161e nije bilo. Vidio se na nekoliko fotografija koje mu je supruga poslala mejlom u vrijeme kada mu se obitelj preselila u njega. Jedna od njih bila je snimljena s balkona.

u201cu0160ta se dogodilo s jablanom?u201d upita.

u201cPosjekli su ga prije dvije godineu201d, reu010de Ana. u201cPosjekli su sve jablane po Zagrebu.u201d

u201cu0160teta.u201d

u201cDa. u0160teta.u201d

u201cZau0161to su ih posjekli?u201d

u201cNe znam. Teu0161ko se igdje viu0161e mou017ee vidjeti to stablo. Zbog neu010dega ih uporno sijeku.u201d

u201cIma jedan gradiu0107 u Bosni i Hercegovini… Jablanica. u010cula si za njega?u201d

u201cDa.u201d

u201cDobio je ime po jablanima koji su u njemu nekada rasli. Sada u njemu nema viu0161e nijednog jablana. Posljednje su posjekli pred rat.u201d

Jablani su viu0161e nego bilo koje drugo stablo pripadali potonulom svijetu pukovnikova djetinjstva. Pomislio je kako i on donekle podsjeu0107a na to neobiu010dno stablo koje je prebrzo starjelo, na suviu0161ak iz davnog, zaboravljenog vremena, u0161to se dogodilo mimo njegove volje, brzo i preko nou0107i, pa pomisli kako je njegov u017eivot podijeljen na dva dijela, na vrijeme kada su rasli jablani i vrijeme nakon toga, kada su uklanjani s lica zemlje, dok izmeu0111u ta dva nespojiva svijeta zjapi bolna praznina od sedamnaest godina koju nije moguu0107e premostiti i nastaviti dalje kao da se niu0161ta nije dogodilo. Pomislio je kako u0107e i on i svi drugi pritvorenici koji su prou0161li kroz Scheveningen, bez obzira na to je li rijeu010d o Srbima, Hrvatima ili Bou0161njacima, biti uklonjeni s lica zemlje poput jablana, da je njihovo vrijeme prou0161lo, a da nisu dobili pravu priliku da se adaptiraju na novonastale prilike. Osjetio je zatezanje u grlu, a odmah potom kako mu iz ou010diju klize suze.

u201cPlau010deu0161u201d, reu010de Ana.

Pukovnik nijemo kimne. Bio joj je zahvalan u0161to ga nije upitala zau0161to plau010de. Nije znao u0161to bi joj odgovorio, iako je pokuu0161avao smisliti bilo kakav suvisao odgovor.

u201cTako mi dou0161lou201d, bilo je sve u0161to je smislio.

u010cim je uu0161ao u stan, iziu0161ao je na balkon, s kojeg se vidjela rijeka. Supruga je dou0161la za njim.

u201cLijep pogled?u201d reu010de Ana.

u201cDau201d, odgovori on.

Zapalio je cigaretu pa promatrao niske, ravne krovove po kojima se uhvatio tanak sloj snijega, koji je jou0161 uvijek padao, ali sada to nije bio magiu010dni, prau0161kasti snijeg iz zaboravljenih djeu010djih bajki, veu0107 neu010dujni, halapljivi laptavac koji se poput sluzi lijepio po svemu. Zatim je priu0161ao ogradi i promatrao mjesto na kojem je nekada rastao jablan.

u201cOndje je bio, u010dini mi se?u201d upita pokazujuu0107i prstom.

Sada je tu bila visoka u017eiu010dana ograda. U ograu0111enom prostoru tru010dkaralo je nekoliko pasa.

u201cDa. Sada je to park za pse.u201d

u201cPostoji jedna pjesma koju sam volio u djetinjstvu. Zvala se Jablani se povijajuu201d, reu010de pukovnik.

u201cSevdalinka?u201d upita Ana.

u201cDau201d, rekao je, iako to nije bilo tou010dno.

Ana je bila rou0111ena Zagrepu010danka i nije poznavala svijet pukovnikova djetinjstva, niti se ikada potrudila barem ga donekle upoznati. Zbog toga joj nije htio objau0161njavati da je rijeu010d o novokomponiranoj pjesmi. Ovdje, u Zagrebu, sevdalinkom su nazivali svaku narodnu pjesmu koja je imala bilo kakve veze s Bosnom. U pou010detku, kada je dou0161ao u Zagreb, odmah nakon rata, pokuu0161avao je svojim sugovornicima objasniti u0161to je sevdalinka, a onda je odustao, kada je shvatio koliko prosjeu010dni Zagrepu010dani slabo poznaju zemlju iz koje je dou0161ao, iako su se mnogi, u0161to nikako nije mogao shvatiti, pretvarali da o odreu0111enim stvarima, meu0111u kojima je bila i ta nesretna sevdalinka, znaju sve.

u201cKako ide?u201d upita Ana.

Pukovnik je tiho zapjevuu0161io:

u201cJablani se povijaju. Kao da mi tajne znaju. u0160to mi srce u017eeljom more. Pa provodim cijele nou0107i pod jablanom tugujuu0107i, u010dekam zrake rujne zore…u201d

Posljednje rijeu010di gotovo je izrecitirao, brzo i ravno, jer mu se sve to najednom uu010dinilo patetiu010dnim.

u201cLijepo zvuu010diu201d, reu010de ona.

u201cIznad nau0161e kuu0107e rasla su tri jablana, jedan do drugog. Uvijek ih se sjetim kad zau010dujem tu pjesmu.u201d

u201cJesu li jou0161 uvijek tamo?u201d

u201cNisu. Davno su posjeu010deni. Otac ih je posjeko jou0161 dok sam studiro, da ne bi sluu010dajno pali na kuu0107u, jer se u blizini otvorilo kliziu0161te.u201d

u201cu0160teta.u201d

u201cDa, u0161teta.u201d

u201cIdem ubaciti veu010deru u peu0107nicu. Nemoj dugo. Hladno je.u201d

Ana se vratila u dnevnu sobu i on je zapalio novu cigaretu. Mrau010dilo se. I dalje je zurio u daljinu, iako se boje viu0161e nisu raspoznavale. Snijeg je poguu0161u0107ao, i rijeka se gubila u sve jau010doj izmaglici, zajedno s ou0161trim linijama krovova i tlocrtom sivih zgrada ispred nje. Prene se i pogleda u magiu010dnu dubinu ispod sebe, koja ga je neodoljivo privlau010dila, prema krovovima parkiranih automobila koje je prekrio snijeg, osvijetljenih razlivenom u017euu0107kastom svjetlou0161u0107u uliu010dnih svjetiljki.u00a0

Prepoznao je Damirov Golf, po u010dijem se krovu jou0161 uvijek nije bio uhvatio snijeg. Zatim je promatrao pse, iako su se slabo vidjeli. Pomislio je kako bi bilo dobro nabaviti psa, kojem bi mogao povjeriti ono u0161to ga muu010di, a da ne iznalazi bilo kakva opravdanja ili izlike. Kao u0161to je to u010dinio u djetinjstvu u2013 kada je u010desto razgovarao sa svojim psom, krupnim, ostarjelim tornjakom koji se zbog starosti teu0161ko kretao, pa je po cijeli dan drijemao na prau0161njavim daskama iza kuu0107e u2013 u vrijeme prije nego u0161to je otac odveo psa u u0161umu iznad kuu0107e i ustrijelio ga iz lovau010dke puu0161ke.u00a0

Pritom je u0161aputao, na u0161to bi pas podigao glavu i umorno ga pogledao, nevoljko osluu0161kujuu0107i, kao da to u010dini instinktivno, iz atavistiu010dkog osjeu0107aja duu017enosti. Ili ga je htio nabaviti iz nekih drugih razloga? Zbog toga u0161to mu se u010dini da je stranac u vlastitoj kuu0107i i da bi pas umanjio taj nepodnou0161ljivi osjeu0107aj? I jedno i drugo, u010dinilo mu se sada, bili su dovoljno dobar razlog za to.

Jeli su u tiu0161ini. Na zidu, ravno pred njim, visio je starinski sat 20s klatnom koji je poznavao s fotografija. u010cudno je otkucavao. Pokuu0161avao se sjetiti na u0161to ga taj zvuk podsjeu0107a.

u201cTo sam kupio u Njemau010dkoj, u nekom antikvarijatu, kad smo gostovali kod jednog njemau010dkog klubau201d, reu010de Damir kada je primijetio da pukovnik promatra sat.

Damir je na sebi imao Arsenalov dres. Bio mu je pomalo tijesan, pa je naglau0161avao njegov snau017eni torzo.

u201cLijep jeu201d, reu010de pukovnik. u201cIma u010dudan zvuk.u201d

u201cDa. To me i privuklo da ga kupim. Nikad nisam u010duo neu0161to sliu010dno.u201d

Pukovnik se tada sjeti. Posrijedi je zapravo bila reu010denica iz jedne Andriu0107eve priu010de* koju je nekada znao gotovo napamet jer se jedno vrijeme, kada je saznao za optuu017enicu, poistovjeu0107ivao s glavnim junakom te priu010de, ostarjelim fratrom koji je opsesivno prebirao po prou0161losti. Te se reu010denice i sada sjeu0107ao: Jedan u0161areni turski sahat u010duo se nad svima ostalima, kao kad neko bez prestanka muze smleu010dnu kravu i mlaz stalno u0161iba u vedro puno tople jomuu017ee. Izgovori je naglas.

u201cNa to me podsjeu0107a zvuk ovog satau201d, reu010de napravivu0161i kratku pauzu.

u201cAndriu0107?u201d upita Maja.

u201cDa.u201d

u201cu0160ta je jomuu017ea?u201d upita Damir.

u201cMi smo to zvali jamuu017eina. To je tek pomuu017eeno mlijeko.u201d

u201cBila sam prije dvije godine s prijateljima u Sarajevuu201d, reu010de Maja.

u201cPriu010dala sam ti o tome, kad smo posljednji put bili u posjetu.u201d

u201cDa, sjeu0107am se.u201d

u201cPredivno je bilo. Pou017eeliu0161 li otiu0107i u Sarajevo?u201d

Sarajevo je bilo grad u kojem je pukovnik studirao.

u201cDa, ali ne u to Sarajevo o kojem ti govoriu0161. To je lau017ena, uljepu0161ana slika. Tog mog Sarajeva viu0161e nema. Jesi li u010ditala Meu0161u Selimoviu0107a?u201d

u201cNe.u201d

u201cU jednom njegovom romanu…u201d

u201cDerviu0161 i smrt? Stalno se spremam prou010ditati taj roman.u201d

u201cNe, u Tvru0111avi. Tamo postoji sjajan opis Bau0161u010daru0161ije… kako je zaudarala… Doduu0161e, svi stari gradovi su zaudarali… Sve ovo u0161to danas gledamo po svijetu slika je neke bolje prou0161losti kakva nikada nije ni postojala. u010citala si Parfem?u201d

u201cJesam.u201d

u201cVidjela si tamo kako je Pariz zaudaro?u201d

u201cDa.u201d

u201cKako napreduje rukopis?u201d upita Ana.

u201cPiu0161eu0161 neu0161to?u201d upita Maja. u201cNisam znala.u201d

u201cTo su zasada tek grube skice. Vidjet u0107u hou0107e li biti iu0161ta od togau201d, reu010de pukovnik. u201cTamo smo gotovo svi propisali. Ne znam ima li to sada smisla.u201d

u201cAko ti treba laptop, jedan moj prijatelj se bavi prodajom kompjutorske opremeu201d, reu010de Damir.

u201cVidjet u0107u.u201d

Zatim su ponovo jeli u tiu0161ini. Pukovnik je osluu0161kivao sat.

u201cRazmiu0161ljam o psuu201d, reu010de.

Maja je bila oduu0161evljena.

u201cTo bi bilo sjajno!u201d reu010de.

u201cu0160ta ti misliu0161?u201d upita pukovnik pogledavu0161i u suprugu.

u201cSlau017eem seu201d, reu010de ona. u201cRazmiu0161ljala sam i ja o tome.u201d

u201cJesi li razmiu0161ljo o nekoj posebnoj pasmini?u201d upita Maja.

u201cSvejedno jeu201d, reu010de on.

u201cOtac jednog mog prijatelja s faksa uzgaja zlatne retrivere. u0160to misliu0161 o njima?u201d upita Maja.

u201cLijepi su. I nisu preveliki.u201d

u201cDa ga upitam?u201d

u201cUpitaj.u201d

u201cMuu0161kog?u201d

u201cDa.u201d

u201cJa sam u010duo da su retriveri glupiu201d, reu010de Damir. u201cIma ga jedan moj prijatelj. I stalno to spominje.u201d

u201cTo su samo priu010deu201d, reu010de Maja.

u201cKao da ti je dres malo tijesan?u201d upita pukovnik.

u201cNije, okej jeu201d, odgovori Damir.

u201cTo je najveu0107i broj koji su imali.u201d

Sjeti se da mu je to veu0107 jednom rekao, jou0161 u automobilu, u010dim su iziu0161li iz zrau010dne luke, i u trenu su ga obuzeli pomijeu0161ani osjeu0107aji. Izmjenjivali su se bijes, samosau017ealjenje i neodreu0111en osjeu0107aj gubitka. u010cinilo mu se kao da vodi unaprijed izgubljenu bitku. Je li mu imao bilo u0161to drugo reu0107i osim ponavljanja jedne te iste banalnosti, reu0107i mu da je, u010dim je Damir postao prvotimac, jedno vrijeme pratio njegovu statistiku i zapisivao je u posebnu biljeu017enicu koju jou0161 uvijek u010duva? Ili bilo u0161to drugo? Damir je mogao pomisliti da je beu0161u0107utan i da mu nije stalo, da je pun goru010dine na cijeli svijet, ukljuu010dujuu0107i i vlastitu obitelj? Osjeti kako bi svaki u010das mogao zaplakati, pa obori glavu nad tanjur, da ostali to ne primijete. Pokuu0161avao je razmiu0161ljati o neu010demu drugom, o turbulencijama u koje je zrakoplov upao negdje nad Alpama, a zatim o zaboravljenim mirisima hrane koji su se u0161irili iz maju010dine kuhinje: o mirisu zagorjelog kravljeg maslaca kojim je majka

prelijevala pitu pa o mirisu zapru0161ke od crvene paprike i masti koju je zatim, kada se dovoljno upru017ei, izlijevala u posudu u kojoj su se kuhali u010dorba ili kiseli kupus…u00a0

Sirotinjski svijet pukovnikova djetinjstva, potaknut tim slikama, o kojem im nikada nije priu010dao iz neodre u0111enog osjeu0107aja stida, iziu0161ao mu je pred ou010di u svoj svojoj jednostavnosti i neponovljivosti, i na trenutak je zaboravio na sve drugo: na Zagreb, nad kojim je snijeu017eilo, na svoju tuu017enu izdvojenost, na dane provedene u sivim, skuu010denim zatvorskim u0107elijama… Pou017eelio je da to u0161to duu017ee potraje i nau010das je sklopio ou010di, kao da u0107e na taj nau010din do u beskraj produu017eiti te neponovljive trenutke.