Povodom Nagrade Gjalski dodijeljene književniku Ivanu Lovrenoviću, objavljujemo tekst koji je o autorovom romanu U sjeni fantoma, i književnom radu, napisala urednica Sanja Jovičić.
Nositelji nagrade Gjalski prepoznali su ono u što smo mi u Bodoniju i Frakturi duboko uvjereni – da je Ivan Lovrenović autor kakvog bi ne samo svakom nakladniku, već svakoj kulturi, velikoj ili maloj, bila čast da ima. Junak nagrađenog romana U sjeni fantoma, Josip Jablanović, baštinik je uspomena svoje obitelji, osjetljivi i inteligentni tragač u povijesti i prošlosti užih i širih zajednica, moralan i skrupulozan – ako izbjegnemo da u književnosti govorimo o autopoetičnosti junaka, ipak ćemo se usuditi poistovjetiti junaka i autora u navedenim odrednicama – to su Lovrenovićeva obilježja koja ga čine velikim piscem uopće, ali i piscem kojeg je važno kontinuirano prepoznavati. Ivan Lovrenović je baštinik naših književnih tradicija, koje poznaje kao malotko danas i koji je u stanju na tim temeljima graditi nove književne svjetove, bogate, kompleksne i spoznajne. Svjetovi su to istodobno duboko intimni i duboko uronjeni u tlo i vrijeme (ili vremena) kojima koračaju njegovi junaci (bilo da su to zagrebačke gornjogradske i donjogradske adrese, bilo da su to bosanska sela, gradići i gradovi ili bleiburška bespuća; bilo da je to XX. ili XXI. stoljeće), pa onda su to i galaktički univerzalni svjetovi. Nije nevažno ni reći da se baštinjenje i nadograđivanje tradicije u ovom romanu prepoznaju i u konstrukciji i stilu, hibridnoj formi i promjeni pripovjednih registara – postmodernističkom konstruktu koji je nestvarno bogat, živ i na svoj način najbliži istini, svakako književnoj.
Sudbina ovog romana je alegorija po sebi, ali ono što nas raduje, kao i samo nagrada, jest da je ova knjiga “nedovršena, jer je nedovršiva”, kako kaže sam autor, te utoliko otvara nove široke mogućnosti velikog opusa svoga autora.
Napisala: Sanja Jovičić
Add comment