Na naslovnoj fotografiji: Maja Glušić

Dvadeseti rođendan nakladničke kuće Fraktura idealan je trenutak da predstavimo dugogodišnju članicu našeg tima – grafičku urednicu Maju Glušić! Maja je rođena 1974. godine u Zagrebu, a vrtić i osnovnu školu pohađala je u naselju Trnsko. Završila je grafičku školu, prekinula studij i zaposlila se u tiskari. Kroz tiskare i studije grafičkih priprema, 2007. godine stigla je u nakladničku kuću Fraktura, gdje i danas radi pripreme, prijelome i dizajne potrebne za izdanja knjiga i ostalih marketinških materijala. Uživa u svom poslu, kako za kompjutorom tako i u komunikaciji s kolegicama i kolegama – a užitak je provjereno obostran. S Majom smo razgovarali o prvom Photoshopu, anegdotama s posla i vizijama koje Fraktura već dvadeset godina pretvara u stvarnost.

Vratimo se u 2007. i tvojem početku rada u Frakturi. Koja naslovnica je bila tvoje “vatreno krštenje”? 

Uh, bilo je to davno. Gledajući naš web, nekako mi se čini da su bile dvije paralelno u prijelomu, Noćni posao i Ta zasljepljujuća odsutnost svjetlosti. Sjećam se da sam zvala kolegu Reneka iz bivše firme da mi ponudi ideju/rješenje kako da izbacim pozadinu na kotačima bicikala na naslovnici Noćnog posla. S time da žbice moraju ostati, naravno. Imao je idealno rješenje. Rekao je: “Pa nacrtaj nove žbice.” Tako je i bilo! Na moju sreću, bila su samo 4 bicikla…

U ovih petnaest godina dizajnirala si brojne naslovnice i vizuale, prelomila brojne knjige, ali i uljepšala dane kolegama svojom pozitivnom energijom i osmijehom! Što najviše voliš kod svojeg posla?

Rekla bih izazove! Popratiti nove alatiće/mogućnosti novih verzija Adobe programa. Tijekom godina grafički programi su se modernizirali. Omogućavali su lakše i brže korištenje/baratanje alatima za grafičku pripremu. Naravno, pratili su ubrzavanje kompjutora. Jeste li znali da prvi Photoshop nije imao layere i imao je samo jedan Undo? Genijalne su bile te devedesete (prva polovica). Tražila se totalna snalažljivost i mudrost prilikom izrade tiskovnog materijala. Još u svom poslu volim malo “zaviriti” po tiskarama. Podružiti se sa starim kolegama, saznati novosti i mogućnosti novih grafičkih strojeva. Što je novog na grafičkom tržištu od novih vrsta papira/materijala, kako bismo našim kupcima mogli ponuditi što bolju kvalitetu i uživanje u našim proizvodima.

A koja ti je knjiga najviše prirasla srcu? 

Najviše mi je prirasla srcu Ispričat ću ti priču Jorgea Bucaya. To je bila ljubav na prvi pogled. Ups, na prvo čitanje. Preporučila bih je svima. No, po velikom broju izdanja, očito je da se knjiga primila među jako širokom publikom čitatelja. Mislim da sam je prvo krenula čitati još na kompu, dok je još bila u prijelomu. Dosta puta mi se događalo da neku knjigu krenem čitati još na kompu. Naime, ako mi neka korekturna izmjena nije jasna na prvi pogled, moram pročitati cijelu rečenicu/odlomak. Pa ako me ta rečenica privuče/povuče za daljnje čitanje… Sjećam se da sam Dašinu knjigu Sonnenschein pročitala na kompu, i to drugu polovicu. Kad je knjiga stigla iz tiskare, pročitala sam prvu polovicu.

Mijenjaju se vremena, mijenjaju se trendovi, a koliko se tvoj posao mijenjao otkad si počela raditi?

Da, trendovi su se definitivno promijenili u ovih petnaest godina rada u Frakturi. Pratim po internetu dizajnere i “modu“ vizuala. Što je in i što je out. Npr. ove godine ljubičasta boja je in.

Vizuali raznoraznih bannera (u ovom prebrzom svijetu digitalnih medija) moraju biti jednostavni za oko, ali jako moćni da privuku publiku.

Kroz godine u Frakturi smo mijenjali i fontove u knjigama. Dakle, pratimo i pridajemo veliku pozornost i samom izgledu prijeloma, po meni najbitnijeg “detalja” u knjigama. Naša starija populacija čitatelja nas je molila za veći font u knjigama, pa smo im omogućili lakše čitanje. U suradnji s vanjskim dizajnerima, publici/čitateljima nudimo nenadmašne naslovnice i vizuale omota knjiga. Hvala im na trudu i predivnim idejama.

Uzevši u obzir dugačkih dvadeset godina postojanja, koliko se Fraktura promijenila iz tvoje perspektive? 

Porasla je u broju zaposlenika/kolega. Složna smo ekipa, zajedno sa Sibilom i Seidom kročimo kroz moguće i nemoguće izazove. No, nemogući postaju mogući. Kako bih ja rekla: “Ne postoje problemi, već rješenja!” Otvorena je i Knjižara Fraktura. Seida sam o knjižari slušala punih trinaest godina. Sve dok se prije dvije godine nije ostvario/otvorio san. Imamo i FSK. Već punih deset godina naporno odrađujemo organizaciju i pripremu Festivala.

Da zaključim, prvih petnaest godina proletjelo je kroz prijelome, dizajne i druženje s velikim brojem kolega i kolegica. Budućnost nosi svoje, a ja sam tu da se pobrinem da knjige budu još čitanije, kvalitetnije i da su svakome uživancija kad ih primi u ruke.