Sadašnjost
Sunčeva se svjetlost kroz erker razlijeva prostorijom, u smaragdno boji šupljikave listove tropske monstere krupne poput oblaka i natapa široke pruge parketa boje meda. Stabljika se nježno privija uz naslon fotelje skandinavskog dizajna na kojoj, hrptom prema gore, leži otvoren časopis. Jarkozelena biljka, crvena naslovnica, presvlaka fotelje boje petroleja i svijetli, zlaćani parket odudaraju od prašnjave bjeline zidova i tepiha koji proviruje iz kuta fotografije. Na idućoj je secesijska zgrada izvana, s betonskim ornamentima u obliku lišća i agruma po vijencu. Bijela se fasada jedva probija kroz slojeve fluorescentnih grafita, poderanih plakata, boje koja se ljušti; zabate sa štukaturama na prvom katu prekriva kora prljavštine. Spoj raskoši ranog dvadesetog stoljeća i grube suvremene patine ostavlja dojam slobode i dekadencije, s daškom erotičnosti. Neki su prozori zazidani izblijedjelim daskama od šperploče, a kroz neke se vide biljke i ukrasne lampice. S jednog se balkona slap bršljana slijeva do pločnika. U kuhinji, reljefne, kvadratne, blistave pločice; radna ploha od masivnog drva; samostojeći keramički sudoper; na visećim policama ljekarničke posude s rižom i žitaricama i začinima i kavom; emajlirani plavo-bijeli tanjuri; ovjes s bakrenim posuđem i kuhačama od maslinova drva. Na radnoj površini stoje kuhalo za vodu od nehrđajućeg čelika, japanski čajnik, crveni blender. Na prozorskoj klupčici glinene su tegle sa začinskim biljem, bosiljkom i mentom i vlascem, ali i paprom, korijandrom, koprom. Stara mramorna ploča služi kao stol, stolice su donesene iz neke škole. Osvjetljava ih podesiva lampa pričvršćena na zid između litografije araukarije i reprodukcije britanskog postera iz ratnih godina. Dnevni se boravak zeleni od divovskih biljaka zakriljenih staklenom nišom erkera; bujna monstera proteže sjajne listove; lirasti fikus uzdiže se u velikoj betonskoj tegli; dvije police pune su kućnog bršljana i visećih peperomija, krunica i kineskog dolara čije isprepletene grive sežu sve do parketa. U jednom kutu, na hrpi taburea i naopako okrenutih drvenih gajbi, stoji mala šuma adama, divovskih mlječika, fikusa benjamina, maljavih grana filodendrona, strelicija i difenbahija. Kroz prozorsko staklo vidi se balkon, dvije stolice i stolić, porculanska pepeljara, lampice. Iz drugog kuta vidi se ostatak dnevnog boravka: niski kauč i danska fotelja od mahagonija presvučena tkaninom boje petroleja; prekrivač od tvida s uzorkom riblje kosti; lampa s modrim tekstilnim kablom i žaruljom sa spiralnom žarnom niti; na crnom metalnom stoliću hrpe starih brojeva Monoclea i New Yorkera, mjedeni svijećnjak i stakleni pehar pun voća. Zatim komoda na kojoj su staklenke s mladicama, zeleni ljiljan i sadnica avokada koja je već proklijala; gramofon; dva stupna zvučnika spojena na pojačalo na donjoj polici; na gornjoj, kolekcija ploča s istaknutim najvrjednijim primjercima – posebno izdanje In Rainbows, originalna ploča Kraftwerka. Dracena koja baca sjenu u obliku ručice. Plakat za Primavera Sound. Središte dnevnog boravka čini berberski sag boje pijeska s geometrijskim motivom tankih linija. S obje strane, simetrično, zidove presijecaju prebojena dvokrilna drvena vrata na kojima se još vide šare boje pistacije. Vrata su zatvorena pa prostor, koji ionako nije prevelik, izgleda udobno i kompaktno, gotovo zbijeno. Takvi dnevni boravci služe za tiho čavrljanje u prigušenu svjetlu zimskih večeri. Na idućoj slici, raskriljena vrata stvaraju privid beskrajnog umnažanja prostora, koji pojačavaju vodoravno posložene letvice parketa. Prostorija nalijevo radna je soba za dvoje. U njoj je velik bijeli pisaći stol s nogama u obliku slova V podijeljen na dva jednaka dijela: svaki sa svojim monitorom, wireless tipkovnicom, savitljivom stolnom lampom, naglavnim slušalicama u jarkim bojama. Na jednoj je uredska stolica u stilu sedamdesetih s kromiranom bazom, podesivom visinom i profiliranim naslonom, a na drugoj klečalica od drva i tamne tkanine. Jedan je zid prekriven policama s romanima i Top ljestviceovima, uglavnom na engleskom, te pokojim debelim ilustriranim izdanjem – Noordina i Warholova monografija, Tufteova serija o infografikama, Taschenova izdanja o povijesti tipografije i milanskim haustorima. Mali kaktusi u betonskim teglicama služe kao držači za knjige, fotoaparat s objektivom, nekoliko društvenih igara – Scrabble, Rizik, Catan. U kutu se vide modem i A3 printer. Kupaonica je prikazana samo na jednoj fotografiji, uski je prozor jedini izvor svjetlosti u njoj, no zbog svih površina visokoga sjaja izgleda svijetlo. Veliki se bršljan vere od prozora do bonogracije i naglašava jarkozelene podne pločice kojima je popločan i rub kade. Na okruglom ormariću s kliznim vratašcima pruža se skyline bočica i ampula na kojima su različite a slične etikete, bijele i ružičaste i svjetlosive, s imenima brendova otisnutim u light beserifnom fontu. Na suprotnoj strani optičke varke spavaća je soba. Visoki madrac za bračni krevet leži na kvadratno posloženim tatami strunjačama. Uzglavlje skrivaju četiri punašna jastuka, a poplun je prekriven prastarim prošivenim prekrivačem, jedinom mrljom šarenila među damastnom posteljinom, bijelim zidovima i bljedožutim strunjačama. Dva su rasvjetna tijela, tanki metalni valjci iz kojih vire žarulje sa žarnim nitima; dvije simetrične samostojeće vješalice i kofer između njih; prostirka za jogu smotana u kutu pored bučica i rastezljive trake za vježbanje. Sve su slike izoštrene i dobro osvijetljene, no jedna prikazuje ovu sobu u mraku, zastori su navučeni, zidovi posuti pjegama narančastog svjetla koje se vide samo u kasno jutro kad je sunce već visoko, možda je nedjelja, a možda i nije. Život koji obećavaju ove slike čist je, sabran, lak. U tom se životu u proljeće i ljeto pije kava na balkonu i uživa u suncu s istoka dok se skrola po člancima New York Timesa i po društvenim mrežama na tabletu. Kao sastavni dio rutine, koju još čine joga i zajutrak obogaćen raznim vrstama sjemenki, zalijevaju se biljke. Posao se obavlja s laptopa, naravno, ali ne ritmom radnika nego umjetnika: nakon silovitog vala koncentracije u radnoj sobi slijedi šetnja, videopoziv s prijateljem koji predlaže neki projekt, zafrkavanje po društvenim mrežama, brzinski posjet obližnjoj ekotržnici. Dani su dugi – kad se sve zbroji, radno vrijeme vjerojatno je dulje od uredskog. No za razliku od ureda, tu se vrijeme ne broji, jer u tom životu rad igra važnu ulogu, a opet ne ugnjetava i ne ucjenjuje. Naprotiv: rad je izvor razvoja i kreativne stimulacije, osnovni ritam melodije užitka. Ima u tom životu mjesta i za radost, to se vidi po brojnim sitnicama. Nakon posla slijedi sat prisilnog isključenja, tada se pijucka piće u kafiću ili se listaju časopisi u udobnosti kauča, uživa se u toplini naspram hladnoće vani. Ljepota i užitak otapaju se u toj svakodnevici poput šumeće tablete. Sretan je to život, ili barem tako izgleda na fotografijama uz oglas kojim se nudi stan na dobroj lokaciji za stotinu osamnaest eura dnevno; plus naknada za ukrajinsku spremačicu koju plaća francuska platforma za gig-working sa sjedištem u Irskoj; plus provizija za platformu za turistički najam s uredima u Kaliforniji i sjedištem u Nizozemskoj, te provizija za pružatelja usluga digitalnih transakcija s uredom u Seattleu i europskom podružnicom u Luksemburgu; plus boravišna pristojba za Berlin.
Knjigu je s talijanskoga prevela Antonija Radić.
Add comment