“Još jedan red ukosnica i gotove smo”, kaže Mama, misleći na leptir-ukosnice koje pažljivo zabada u moju glavu. Mrzim ovu frizuru, redove gusto pletene kose podržane malim ukosnicama koje bolno zatežu moju kožu. Radije bih nosila šiltericu, no Mama voli ovu frizuru i kaže da s njom izgledam lijepo, pa šutke prihvaćam leptir-ukosnice.
“U redu, Mamice”, kažem, njišući nogama naprijed-natrag dok sjedim na zatvorenom poklopcu zahodske školjke. Njihanje nogama je zgodan detalj. Prodajem joj priču! Kućni telefon počne zvoniti.
“Sranje.”
Mama otvori vrata kupaonice i nagne se van najviše što može kako bi dohvatila telefon koji visi sa zida kuhinje. Sve ovo čini bez puštanja pramena moje kose kojim se trenutačno bavi, tako da se moje čitavo tijelo naginje u istom smjeru kao i Mama.
“Halo”, kaže u telefon, odgovarajući na poziv. “Aha. Aha. ŠTO? Devet navečer? To je najranije?! Što god, izgleda da će djeca morati preživjeti JOŠ JEDNU NOĆ bez svojeg TATE. Ovo ide na tvoju dušu, Mark. Na tvoju dušu.”
“To je bio tvoj otac.”
“Znam.”
“Taj čovjek, Net, kažem ti. Ponekad jednostavno…” Duboko i tjeskobno udahne.
“Ponekad jednostavno što?”
“Pa, mogla sam se udati za liječnika, pravnika, ili za…”
“Indijanskog poglavicu”, završim za nju jer mi je ova poštapalica poznata. Jednom sam je pitala s kojim je indijanskim poglavicom hodala i rekla je da to nije mislila doslovno, da je to samo stilska figura, način da kaže kako je mogla imati koga god je željela prije nego što je rodila djecu, što ju je učinilo manje privlačnom. Rekla sam joj da mi je žao i odgovorila mi je da je sve u redu jer bi mnogo radije imala mene nego nekog muškarca. Tad mi je rekla da sam njezina najbolja prijateljica i poljubila me u čelo pa je, kao naknadnu misao, dodala da doista jest otišla na nekoliko spojeva s liječnikom:
“Visok i crvenokos, financijski vrlo stabilan.”
Mama mi nastavi stavljati ukosnice.
“Ili sam se mogla udati za producenta. Filmskog producenta, glazbenog producenta. Quincy Jones i ja okrenuli smo se jedno za drugim kad me je zaobišao na uglu ulice. Iskreno, Net, ne samo da sam se mogla udati za bilo kojeg od tih ljudi nego sam i trebala. Predodređen mi je dobar život. Slava i bogatstvo. Znaš koliko sam željela biti glumica.”
“No Baka i Deda nisu ti dopustili”, kažem.
“No Baka i Deda nisu mi dopustili, tako je.”
Ne razumijem zašto joj Baka i Deda nisu dopustili, no ne pitam je. Znam da se neka pitanja ne postavljaju, ona koja zadiru preduboko u detalje. Umjesto toga, dopustim Mami da ponudi informacije koje želi ponuditi, pomno slušajući i pazeći da reagiram točno kako ona želi.
“Au!”
“Oprosti, jesam li ti zahvatila uho?”
“Da, ali u redu je.”
“Iz ovog mi je kuta teško vidjeti.”
Mama mi počne trljati uho. Odmah se umirim.
“Znam.”
“Želim ti pružiti život koji ja nikad nisam imala, Net. Život koji sam zaslužila. Život koji mi roditelji nisu dopustili imati.”
“U redu.” Nervozna sam oko sljedeće stvari koju će reći.
“Mislim da bi trebala glumiti. Mislim da bi bila sjajna mala glumica. Plavokosa. Plavooka. Imaš sve što vole u tom gradu.”
“U kojem gradu?”
“Hollywoodu.”
“Nije li Hollywood vrlo daleko odavde?”
“Sat i pol. Doduše, ako se ide autocestom. Ionako bih morala naučiti voziti. No to je žrtva koju sam spremna učiniti za tebe, Net. Jer nisam poput svojih roditelja. Želim ono što je najbolje za tebe. Uvijek. Znaš to, zar ne?”
“Da.”
Mama se načas zaustavi. To čini uvijek prije izricanja nečeg što smatra ključnim dijelom značajnog trenutka. Sagne se da bi me pogledala u oči, i dalje držeći nedovršeni pramen moje kose.
“Onda, što kažeš? Želiš li glumiti? Želiš li biti Mamina mala glumica?”
Postoji samo jedan točan odgovor.
Knjigu Drago mi je da je Mama mrtva s engleskog je prevela Hana Samaržija.
Add comment