Sastavu0161i se u svibnju i lipnju ove godine viu0161e puta i pomno raspravljajuu0107i o hrvatskoj knjiu017eevnoj i kulturnoj produkciji u posljednje dvije godine, Povjerenstvo za dodjelu Krleu017eine nagrade i Krleu017eine povelje (V. Breu0161iu0107, S. u010cuiu0107, D. Jelau010diu0107 Buu017eimski, I. Matiu010deviu0107, B. Senker) jednoglasno je prihvatilo na svojoj lipanjskoj sjednici, da se Krleu017eina nagrada za razdoblje 2023-2024. dodijeli dramatiu010daru, pripovjedau010du i esejistu Slobodanu u0160najderu za njegov roman Anu0111eo nestajanja iz 2023. u nakladi Frakture iz Zapreu0161iu0107a, kao djelu od iznimne vau017enosti za hrvatsku knjiu017eevnost i kulturu.

Posrijedi je roman slou017eene formalne strukture, gusta narativna reu0161etka koja ima obiljeu017eja konceptualnog romana. To znau010di da autor ulau017ee sve svoje umijeu0107e kako bi konstruirao, a ne krou010deanski re-kreirao svoj dou017eivljaj predmeta koji reu017ee, sastavlja i montira, poput brakovskih kolau017ea i na nau010din velikih romana europske knjiu017eevnosti, pritom mislim na romane ruskih i francuskih avangardista i neomodernista, u rasponu od prvog do sedmog desetljeu0107a prou0161loga stoljeu0107a. Autorovo zazivanje Sterneova Tristrama Shandyja na koncu romana nije niu0161ta drugo nego mikrometapoetiu010dka vokacija vlastita postupka: postupih, eto, kako me vodila tradicija u svojim najhrabrijim predstavnicima, ali sa svijeu0161u0107u da su isti ti danas kanonski romani nekad predstavljali sabotau017eu iliti zavlau010denja niti kroz vrlo tanahni otvor poetiu010dke diverzije, razbijanja tradicije i epatau017ee mediokritetskih grau0111ana. Konstrukcija kao racionalno pou010delo vidljiva je i u fragmentarnosti romaneskne cjeline. Mnou0161tvo dijelova i poglavlja unutar triju velikih kompozicijskih cjelina, a svaki je naslov u tome kolopletu simboliu010dki i semiotiu010dki optereu0107en,u00a0 nalik je razrau0111enoj redateljskoj knjizi kazaliu0161ne predstave, mozaiku dinamiu010dnih fraktala kojima se unutar triju u010dinova uvode, razvode i dovode dogau0111aji i protagonisti do kraja ove velike narativne predstave. u0160najder je primarno kazaliu0161ni u010dovjek koji nas je, barem mene (tko mi je kriv!), iznenadio pisanjem romana i pritom pokazao veliko umijeu0107e, nesvakidau0161nji artizam forme i ogromnu knjiu017eevnu kulturu koja nas dru017ei u pripravnosti veu0107 desetak godina, kada se pojavilo Doba mjedi i pokazalo autorov pripovjedau010dki genij. O prvome autorovu romanu jou0161 uvijek u0161utimo, ali vjerujem da ga knjiu017eevna povijest neu0107e zaboraviti. Neka nas ne smeta rijeu010d genij, jer smatram da se doista radi o iznimnom proznom autoru koji mirno, stalou017eeno, poput marljivog isposnika vjeu010dne umjetnosti u kakvu prohladnu skriptoriju prepisuje sada ne tuu0111e, veu0107 dakako svoje unutrau0161nje nemire, pitanja i nedoumice, a koji se tiu010du svih nas. Zbog toga njegov rad nije hermetiu010dan, zarobljen u kuli bjelokosnoj, veu0107 je s dovoljnim oprezom pri konstrukciji, da ne zastrani i ne zagubi se u meandrima samodostatnosti, priu0161ao romanesknoj grau0111i, rau0161u010dlanivu0161i dijelove, probiruu0107i uloge, podeu0161avajuu0107i rasvjetu, pazeu0107i na dubinu narativne pozornice, njezinu mobilnost i autorske akcente. Tu je negdje i kamera koja ou010diu0161te premjeu0161ta iz jedne u drugu pripovjednu vizuru preko pozicija Ja-pripovjedau010da i sveznajuu0107eg pripovjedau010da do metalireranih u0161tikleca kojom autor razbija iluziju narativne pozornice. Autorski akcenti su u ovom sluu010daju u2013 u reljefu teu0161ke bau0161tine hrvatskog tla – postavljeni na dvije poluge teksta u2013 na Kuu0107u u Ilici i na Anu0111u Berilo. Kuu0107a i Anu0111a, ali i drugi likovi dimenzije su piu0161u010deva znakovnog sustava, pa ih ne treba gledati kao izgrau0111ene karaktere. Neka nas ne zavara u0161to Anu0111a pokazuje monumentalne crte idealistiu010dke osobnosti u2013 autor je ne prikazuje kao lik u razvoju u smislu realistiu010dkog romana, kao karakterolou0161ku jedinicu grau0111e. Anu0111a je zadobila dimenziju izvanvremenskog idealnog postamenta, okvir moralne vertikale i superinteligentnog biu0107e, nadstrukture kojoj se divimo jer je posve nepojmljiva u svojoj savru0161enosti, vjerna idealima i temeljnim, generiu010dkim i univerzalnim ljudskim kvalitetama. Anu0111a je upravo u017eena sa svojstvima. Jesmo li doista svjesni njezine kvalitete? S kime da je usporedimo? Autorovim pristupom Anu0111a je mjera ljudskih stvari, dozirana superiornost, divotni u017eenski lik-prauzor, praelement koji premau0161uje vrijeme u kojem je prikazana. Pa ipak, nikada ne smijemo zaboraviti da je Anu0111a uzglobljena upravo u konkretno vrijeme izmeu0111u endehazijskog, jugoslavenskog i hrvatsko-domovinskog razdoblja, onoliko koliko je to od triju formacija za sliku velike povijesti uzeo autor. Preplitanje konkretne i izvanvremenske dodirnice na krivulji vremena zato i u010dini dogau0111aje u romanu optereu0107ene dodatnom znau010denjskom i smisaonom prtljagom: sve je ovdje meu0111u nama, ali tako da se mou017ee dogoditi i negdje drugdje. Ovo doista jest ponajprije roman o prou0161lostoljetnom Zagrebu, ali u0161to u0107emo s Magusovom vremenskom kapsulom, njegovim tvarnim viu0111enjima povijesnog trajanja i moguu0107nostima simboliu010dkog iu0161u010ditavanja njegova puta, od viu0111enja kuge u Zagrebu 1563. do viu0111enja srpskih rezervista 1991. u vlaku za Vukovar.

Kuu0107a je lik-kronika, prvo lice jednine, svjedokinja povijesne zbilje koju lomi kroz individualne povijesti svojih ukuu0107ana. (Jesam li lakomislen kad pomislim da je ona okrnjeni citatu00a0 glembajevske dvokatnice s u010dijeg se balkona takou0111er u201ebacajuu201c ljudiu2026). Kuu0107a i Anu0111a kao nosivi dijelovi, kao dvije narativne poluge, njihove dramatiu010dne epizode ispresijecane su daljnjim autorovim konstrukcijskim rjeu0161enjima: mnou0161tvom asocijativno-simboliu010dkih prizora i radijalnim u0161irenjem znakova osobnosti, a svaki od njih nosi i pridonosi bogatstvu poruka i pouka za neuzorite i bjesomuu010dne u017eivote: Gavraniu0107, Drenjak, Magus, Magdau2026 U panteon temeljnih oznau010ditelja, povijesnih demona, uu0107i u0107e i skice Tita, Kardelja, Kou010de Popoviu0107a te onoga koji je dou0161ao u sunu010danoj zraci i koji je Anu0111i bio neu0161to poput mentora i uzora, njezin u201eotac-hrabrostu201c u2013 Andrija Hebrang.

Tko je bolje prou0161ao u u0160najderovoj enciklopediji povijesnog uu017easa, jeze i niu0161tavilau2026 nevau017eno je pitanje, mou017eda i sasvim na rubu da se o tome raspravlja, jer epskost ovoga romana, epskost koja se u posljednjem desetljeu0107u hrvatske prozne produkcije posve izgubila, dobila je svojevrsnu osobenu, u0161najderovsku polemiu010dku utemeljenost kao moguu0107i okvir za u201emoj obrau010dun s njimau201c. Autor nam poruu010duje, posve i elementarno siguran u svoje viu0111enje povijesnih kretanja, da je djelo pred nama u0161tavljeno prema nau010delu: ovako ja to vidim, ja sam onaj koji bira dogau0111aje, jer sam ih svojim u017eivotnim iskustvom i praksom svojih bliu017enjih i daljih tako dou017eivio. I nema druge povijesti do ove, kao u0161to nema moguu0107nosti da je ijedan djeu010dak u plinsku komoru Auschwitza uu0161ao s upaljenim svjetlom, ma koliko bio dobar toga tjedna, slika koja potresa u010ditateljsku svijest i kad se knjiga o anu0111elu zatvoriu2026 Ako na koncu romana odjekuje kritiu010dka misao u201ekako tako nije moralo bitiu201c, tada dopustimo autoru da nam kau017ee kako je bilo. Slagali se mi s njegovim izborom dogau0111aja, tumau010denja i osjeu0107aja ili ne, moramo priznati da nas umijeu0107e dovou0111enja u narativni kontekst kao da je zbiljski, kao da je takav jedino i moguu0107, kao u010ditatelje istinski zapanjuje, druku010dije reu010deno: ovo je roman koja nam ne da mira. A time smo dobili i odgovor na pitanje u0161to je to u vrhunskom knjiu017eevnom djelu ili umjetnini uopu0107e, da nam toliko znau010di u nau0161im u017eivotima: upravo to u2013 da nam ne da mira, da ga usvajamo bez ostatka, a nikad sa zavru0161nim odgovorima. u0160najderov nam roman ne da mira. u0160najderov nam roman ne da mira.

Tu u0107emo stati, jer bi sada trebalo uslijediti iu0161u010ditavanje znau010denja i tumau010denje osobnih strahova i snova, zdvajanje nad ljudskom sudbinom i pokuu0161aj pronalaska zrake sunca kojim nam autor poruu010duje, ironiu010dno sasvim, da zagrebau010dki i hrvatski brod ipak i dalje plovi u nesigurnu buduu0107nost. Zato nam valja upoznati povijest, i onu veliku i onu malu, i onu koju nam podastiru sluu017ebene kronike, ali jou0161 viu0161e onu koju nam otkriva srce malog-velikog u010dovjeka. Osim Ovozemlja uvijek ima hrabrih ljudi iz Podzemlja.

Povjerenstvo za dodjelu nagrade smatra kako je Krleu017eina nagrada ove godine dodijeljena autoru koji je dosljedno slijedio svoje u017eivo umjetniu010dko srce svih desetljeu0107a u kojima smo ga kao umjetnika odobravali, negirali, mou017eda poneu0161to i ignorirali, ali smo ga itekako u010ditali, cijenili, na mnogim daskama i igrali i naposljetku priznali da je pred nama sjajan opus velikog pisca. Zato je ova nagrada ujedno i priznanje za sve ono u0161to je Slobodan u0160najder napisao, za cijeli njegov rad, pa ako hou0107emo biti dramatiu010dni u2013 za cijelu njegovu knjiu017eevnu sudbinu koju danas u010dastimo imenom i spomenom jednoga od najveu0107ih hrvatskih pisaca.

Gospodine u0160najder, u ime Povjerenstva primite jou0161 jednom iskrene u010destitke, hvala Vam na ovome potresnom romanu i cijelom Vau0161em opusu koji se ou010dito nastavljau2026 i dopustite da Vam uruu010dim Krleu017einu nagradu za proteklo dvogodiu0161nje razdoblje.

u00a0

U ime Povjerenstva za dodjelu Krleu017eine nagrade

Ivica Matiu010deviu0107