Autor: Arian Leka

Turizam nije samo putovanje radi uu017eitka. Pored toga postoji i turizam simbola. Na prou010delju velikog zdanja u srcu glavnog grada Albanije (u kojem smo nekad tiskali nau0161e knjiu017eevne i ideolou0161ke knjige, istom onom u kojem su prije nekoliko godina prodavana Volkswagenova vozila, a koji danas udomljuje jednu talijansku banku i gdje dva veleposlanstva imaju svoje urede), u010dak i nezainteresirano oko opau017ea srp, u010dekiu0107 i sovjetsku zvijezdu, veu0107 izblijedjele.

Za komunistiu010dke ere moderne zapadnjau010dke knjige nisu prevou0111ene na albanski jezik. Ljudi su u010ditali rusku klasiu010dnu knjiu017eevnost, knjiu017eevnost bolju0161eviu010dkog socijalistiu010dkog realizma, i neke knjige nadahnute komunizmom u010diji su autori u017eivjeli u Francuskoj, u0160panjolskoj ili u Italiji, kao i knjige domau0107ih autora u2013 skladiu0161te probranih kliu0161eja iz gore navedenih izvora.

Bio je to prvi put da se albanska knjiu017eevnost osjeu0107ala suvremenom. U svim zemljama Istou010dnog bloka govorili smo jedno te isto. Odjeu0107a nam je bila jednaka. Imali smo jednaka moralna nau010dela i jednaku tehnologiju. Tako da bi se moglo reu0107i da je globalizacija istou010dnjau010dki izum.

Globalizacija je prije stigla u komunistiu010dke zemlje nego u zapadne. A i u010ditali smo iste knjige. No odjeci kratkotrajnog sovjetsko-albanskog prijateljstva ne javljaju se samo u rijekama ili u etimolou0161koj povezanosti Volge i Olge.

Ako nas znatiu017eelja navede na prouu010davanje matiu010dnih knjiga iz pedesetih i u0161ezdesetih godina, uou010dit u0107emo da se bou017eansko u010dudo u010desto ponavljalo, ne silazeu0107i na Zemlju onoliko rijetko kako bismo mou017eda pret postavljali. Mnoge nove albanske majke iz tog vremena zau010dele su po Duhu Svetom, u0161to su saznale u010ditajuu0107i knjige.

Prve bebe koje su dou0161le na svijet bile su djevoju010dice, rou0111ene kao u201cdjeu010dja knjiu017eevnostu201d, kru0161tene platonskom ljubavlju prema knjiu017eevnosti. Tih su godina melankoliu010dni i depresivni, ljubavniu010dki i viteu0161ki likovi klasiu010dne ruske knjiu017eevnosti i sovjetskog socijalistiu010dkog realizma bili u201cutjelovljeni i ou017eivotvoreniu201d u tijelima albanske djece, koja su se tada prostoduu0161no igrala i hodala ulicama prema i uokolo spomenutih trgova.

Na nau0161e su obale mou017eda prvo prispjele…:

Tatiane (Larina, Jevgenij Onjegin),

Anite (od Ane Karenjine),

Natashe (Rostova, Rat i mir),

zatim kulturni mitovi, povijesne i ideolou0161ke legende, preko Sau0161enki do Svetlana i Vladimira.

u010cak i kad je neko albansko dijete bilo vrlo bistro, hrabro i u017eivahno, za to bi se dijete reklo da je chapayev. Taj akronim temelji se na junaku sovjetske propagande Vasiliju Ivanoviu010du kojeg je proslavio roman Chapaev odnosno u2013 u010capajev Dmitrija Furmanova, kao i na pjesmi nje mau010dkog pjevau010da Ernsta Buscha koji je snimio u201cTschapajews Toddu201d, u201cu010capajevu smrtu201d.

No onih je godina ime u00c7apajev bilo pravo osobno ime neke djece; danas se tako zovu neki sedamdesetogodiu0161njaci. Bilo je i druge djece iz onog vremena koja su se po uzoru na ljepotice i zvijeri ili po ratu i knjiu017eevnosti zvali Lenin, Molotov (Vjeu010deslav Mihajloviu010d), Oleg, Sergej ili Aljou0161a. Vladimira nam je, u0161to svi dobro znamo, namro drug Lenjin.