Autor: David Grossman

Dok subotnje jutro sedmog listopada iu0161u010dezava u daljini, u010dini se da njegove strahote postaju sve veu0107e. Neprekidno iznova sebi samima izgovaramo priu010du koja je oblikovala nau0161 identitet i nau0161u sudbinu. Kako su tijekom nekoliko sati tisuu0107e Hamasovih terorista zaposjele domove nevinih izraelskih civila, kako su ubili njih otprilike sto u010detrdeset, silovali, otimali, pljau010dkali i palili. Tijekom tih kou0161marnih nou0107nih sati, prije no u0161to se izraelska vojska prenula iz u0161oka, Izraelci su dobili grub i konkretan pogled na ono u0161to bi se moglo dogoditi ne samo u sluu010daju da njihova zemlja bude morala pretrpjeti udar odmazde veu0107 i u sluu010daju da prestane postojati. Ako Izraela viu0161e ne bude.

Razgovarao sam sa u017didovima koji u017eive izvan Izraela, koji su mi takou0111er rekli da su tijekom tih sati osjetili da je njihovo tjelesno i duhovno postojanje uzdrmano i ranjeno. Ali i viu0161e od toga: oduzet im je dio njihove u017eivotne snage, i sada je skroz nestao. Isuviu0161e je sporo vojska dou0161la k sebi i pou010dela uzvrau0107ati udarac. Izraelska dru017eava jou0161 je uvijek lizala svoje rane, a civilno druu0161tvo veu0107 se masovno prijavljivalo za spasilau010dke i organizacijske operacije, stotine tisuu0107a grau0111ana dobrovoljno su se organizirale da uu010dine ono u0161to je trebala uu010diniti paralizirana i bespomou0107na dru017eava.

U vrijeme dok ovo piu0161em, sredinom veljau010de 2024., prema podacima Hamasova Ministarstva zdravlja u Gazi, u pojasu Gaze dosada je ubijeno otprilike trideset tisuu0107a ljudi. Meu0111u njima su mnoga djeca i civili od kojih neki nisu bili pripadnici Hamasa, i nisu imali udjela u ratnom ciklusu. u201cNeumijeu0161aniu201d, kako ih naziva Izrael na u201ckonfliktskomu201d u2013 jeziku kojim sami sebe zavaravaju narodi zahvau0107eni ratom, ne bi li izbjegli suou010davanje s posljedicama vlastitog djelovanja.

* * *

Poznati kabalistiu010dki mudrac Gershom Scholem skovao je stih-izreku: u201cSva krv utjeu010de u ranu.u201d u010cetiri i pol mjeseca nakon masakra Izrael se upravo tako osjeu0107a. Strah, nevjerica, bol, poniu017eenje i osvetoljubivost, mentalna eneru00adgija u010ditave nacije, sve to i dalje utjeu010de u tu ranu, u provaliju u koju jou0161 uvijek propadamo.

Ne mou017eemo prestati misliti o djevojkama, u017eenama i muu0161karcima koje su napadau010di iz Gaze silovali, uu017eivo snimajuu0107i svoje zlou010dine i prikazujuu0107i ih obiteljima u017ertava, o bebama odrubljenih glava, obiteljima spaljenim nau017eivo. I taoci. Izraelci koji su veu0107 sto pedeset i jedan dan zatou010deni u tunelima, neki od njih u u017eeljeznim kavezima. To su djeca, starci, u017eene i muu0161karci koji nisu zdravi, umiu00adru od nedostatka kisika i lijekova, i od nedostatka nade. Ili mou017eda umiru zbog toga u0161to obiu010dni ljudi izlou017eeni apsolutnom, demonskom zlu naju010deu0161u0107e gube u017eelju za u017eivotom, u017eelju da u017eive u svijetu u kojem su takvo zlo i bezduu0161nost moguu0107i. U kojem u017eive ljudi poput Hamasovih terorista.

* * *

Zvjerski zlou010din koji se dogodio 7. listopada ponekad iz nau0161eg pamu0107enja briu0161e ono u0161to je bilo prije toga. A opet, pukotine koje su pozivale na uzbunu pojavile su se u izraelskom druu0161tvu veu0107 otprilike devet mjeseci prije masakra. Vlada na u010delu s Benjaminom Netanyahuom nije posustajala od niza zakonodavnih koraka osmiu0161ljenih da oslabe autoritet Vrhovnog suda, nanoseu0107i time smrtonosan udarac demokratskoj naravi Izraela. Tijekom proteklih mjeseci stotine tisuu0107a grau0111ana svakoga su tjedna izlazile na ulice i prosvjedovale protiv vladinog plana. Izraelska je desnica podru017eavala vladu. u010citava je nacija postajala naklonjena krajnostima i podijeljena u dva tabora. Ono u0161to je nekou0107 bio legitiman ideolou0161ki prijepor izmeu0111u desnice i ljevice pretvorilo se u spektakl duboke mru017enje izmeu0111u raznih u201cplemenau201d. Javno mnijenje postalo je nasilno i zatrovano. Izraelska javnost pou010dela je osjeu0107ati da su temelji njezina nacionalnog doma nestabilni.

Za vas koji u017eivite u zemljama u kojima je pojam doma samorazumljiv morao bih objasniti da za mene, kroz moju izraelsku leu0107u, dom znau010di osjeu0107aj sigurnosti, zau0161tite i pripadanja koji um obavijaju toplinom. Dom je mjesto gdje mogu bezbriu017eno postojati. To je mjesto u010dije su granice priznali svi u2013 a osobito moji susjedi. No sve je to za mene ovijeno u010deu017enjom za neu010dim u0161to se nikada nije u potpunosti ostvarilo. Nau017ealost, Izrael je trenutau010dno viu0161e utvrda nego dom. Ne pruu017ea ni sigurnost, ni ugodu, a moji su susjedi puni nedoumica i zahtjeva u vezi s njegovim sobama i zidovima, a u nekim sluu010dajevima i u vezi sa samim njegovim postojanjem. Te grozne crne subote ispostavilo se da Izrael ne samo da jou0161 uvijek nije ni blizu da bude dom u punom smislu te rijeu010di nego da u010dak ne umije biti ni vjerodostojna tvru0111ava.

Bez obzira na to, Izraelci su s pravom ponosni na hitar i uu010dinkovit nau010din na koji se ujedinjuju u namjeri pruu017eanja zajedniu010dke podru0161ke kad je zemlja u stanju ugroze, bilo da se radi o pandemiji poput korone, ili o ratu. Tisuu0107e su vojnih rezervista posvuda na kugli zemaljskoj sjele u avione ne bi li se pridruu017eile svojim drugovima vojnicima kojima su pozivi veu0107 bili uruu010deni. Otiu0161li su u201cbraniti svoj domu201d, kako su izjavljivali u svakom intervjuu. Nijedan vojnik nije naveo neki drugi razlog. U toj jedinstvenoj priu010di postojalo je neu0161to dirljivo: ti su mladiu0107i pohitali na bojiu0161te bez obzira na to gdje su se nalazili ne bi li zau0161titili svoje roditelje, djedove i bake. I bili su spremni dati svoje u017eivote. Prevladavajuu0107i osjeu0107aj jedinstva u vojniu010dkim u0161atorima u kojima politiu010dka opredjeljenja nisu bila vau017ena bio je jednako ganutljiv. Jedino bitno bilo je uzajamno pomaganje i zajedniu0161tvo.

No Izraelci moje generacije koji su prou0161li mnoge ratove, veu0107 i sada, kao i uvijek poslije rata, postavljaju ovo pitanje: Zbog u010dega se takvo jedinstvo pojavljuje samo u kriznom razdoblju? Zau0161to nas iskljuu010divo prijetnje i opasnosti u010dine slou017enima i iz nas izvlau010de ono najbolje, istovremeno nas oslobau0111ajuu0107i one u010dudne sile koja nas goni prema samouniu0161tenju u2013 prema uniu0161tenju vlastitog doma?

Ova pitanja bude bolan uvid: duboki ou010daj koji je veu0107inu Izraelaca obuzeo nakon masakra mou017eda je rezultat u201cu017eidovskog stanjau201d koje nas je jou0161 jednom zadesilo. To je stanje progonjena, nezau0161tiu0107ena naroda. Naroda koji usprkos mnou0161tvu postignuu0107a u brojnim podruu010djima u svou00ad joj dubini i dalje ostaje narod izbjeglica prestravljen moguu0107nou0161u0107u da bude iskorijenjen u010dak i nakon gotovo sedamdeset i u0161est godina samostalnosti. Danas je jasnije no ikad da u0107emo uvijek morati budno strau017eariti nad tim krhkim, poroznim domom. Sada je takou0111er postalo jasno koliko je duboko ukorijenjena mru017enja prema ovom narodu.

Misao koja slijedi ona je o dva izmuu010dena naroda: i za Izraelce i za Palestince trauma izbjegliu0161tva temeljna je i prvobitna, a opet, nijedan od ta dva naroda nije u stanju i s najmanjim trau010dkom razumijevanja u2013 da suosjeu0107anje i ne spominjem u2013 sagledati tragediju onog drugog.

* * *

Jou0161 jedan sramotan fenomen isplivao je na povru0161inu kao rezultat rata: Izrael je jedina zemlja na svijetu u010diju je eliminaciju dopuu0161teno otvoreno zazivati. Na prosvjedima u kojima su sudjelovale stotine tisuu0107a ljudi, na kampusima uglednih svjetskih sveuu010diliu0161ta, u visokotirau017enim novinama, na druu0161tvenim mreu017eama i na mnogim drugim mjestima u010duje se pokliu010d u201csmrt Izraeluu201d. Razumna politiu010dka kritika koja uzima u obzir slou017eenost situacije pretvara se u2013 kad je posrijedi Izrael u2013 u ou0161tru retoriku mru017enje koja se ohladiti mou017ee jedino (ako uopu0107e i mou017ee) uniu0161tenjem izraelske dru017eave. Nitko nije izrazio takvu surovost nakon u0161to je Rusija pokuu0161ala smrviti Ukrau00adjinu prije dvije godine. Kad je Sadam Husein kemijskim oruu017ejem ubio tisuu0107e Kurda, nije bilo poziva da se razori Irak i izbriu0161e s lica Zemlje. Jedino kad je rijeu010d o Izraelu, dopuu0161teno je javno zahtijevati doslovno uniu0161tenje jedne dru017eave.

Prosvjednici, novinski komentatori i istaknute javne liu010dnosti moraju se upitati u0161to to izaziva toliko gnuu0161anje kad je Izrael posrijedi. Zbog u010dega je Izrael od 195 zemalja na planetu usamljen u svojoj uvjetnosti, kao da njegovo postojanje ovisi o dobroj volji ostalih svjetskih nacija? Muu010dno je i pomisliti da je ta ubilau010dka mru017enja usmjerena iskljuu010divo na narod koji je prije ne toliko mnogo godina umalo izbrisan s lica Zemlje. Postoji neu0161to iritantno u zapetljanoj i ciniu010dnoj povezanosti izmeu0111u u017eidovske egzistencijalne tjeskobe i u017eelje da Izrael prestane postojati zastupljene meu0111u mnogim narodima i vjerama.

Jou0161 je nepodnou0161ljivije da neke strane pokuu0161avaju izraelsko-palestinski sukob ugurati u kolonijalistiu010dki kontekst. Zatim, postoje i oni koji hotimice zaboravljaju da u017didovi nemaju neku drugu dru017eavu u2013 u0161to bi bio osnovni element u odredbi naroda ili dru017eave kao kolonijalistiu010dke u2013 i zamrau010duju u010dinjenicu da u017didovi nisu strani okupatori u Zemlji Izraelskoj; da je njihova mou0107na povezanost s tom zemljom stara gotovo u010detiri tisuu0107e godina, da je to mjesto gdje su se pojavili kao narod, vjera, kultura i jezik. Moguu0107e je zamisliti zlobnu zluradost kojom ti ljudi staju na najkrhkiju tou010dku u017eidovskog naroda, na njegov osjeu0107aj vjeu010ditog nepripadanja, egzistencijalne usamljenosti u2013 tou010dke iz koje nema bijega. Upravo ta tou010dka u010desto fatalno navodi na u010dinjenje ovakvih sudbonosnih i razornih pogreu0161aka u2013 razornih i za neprijatelje, i za nas same.

* * *

Tko u0107emo biti, Izraelci i stanovnici Gaze, kad zavru0161i taj dugi, okrutni rat? Neu0107e samo sjeu0107anje na zvjerstva koja su oba naroda pou010dinila jedan prema drugome stajati izmeu0111u nas jou0161 mnogo godina, veu0107 u0107e i Hamas, to je sasvim jasno, u010dim mu se za to ukau017ee prilika, hitro krenuti s provou0111enjem cilja jasno navedenog u svojoj povelji, a to je vjerska duu017enost uniu0161tenja Izraela. Kako onda mou017eemo s takvim neprijateljem potpisati mirovni sporazum? A opet, imamo li izbora?

Palestinci u0107e sami napraviti svoju rau010dunicu. Ja se kao Izraelac pitam kakvi u0107emo mi ljudi biti kada zavru0161i rat. Kamo u0107emo usmjeriti svoju krivnju u2013 ako smo uopu0107e dovoljno odvau017eni da je osjetimo u2013 za ono u0161to smo uu010dinili nevinim Palestincima? Tisuu0107e djece koje smo ubili. Obitelji koje smo uniu0161tili. I kako u0107emo nauu010diti u2013 da nas viu0161e nikad ne mogu iznenaditi u2013 punim pluu0107ima u017eivjeti na ou0161trici nou017ea? No tko zapravo i u017eeli u017eivjeti i podizati djecu na ou0161trici nou017ea? I koju u0107emo cijenu platiti za u017eivljenje u neprekidnom oprezu i sumnji, u stalnom strahu? Koji u0107e od nas odluu010diti da ne u017eele, ili da ne mogu, u017eivjeti kao vjeu010diti vojnici, Spartanci?

Tko u0107e ostati ovdje u Izraelu, i hou0107e li oni koji ostanu biti najveu0107i ekstremisti, najveu0107i vjerski fanatici, nacionalisti, rasisti? Jesmo li osuu0111eni da gledamo kako se smiona, kreativna, jedinstvena izraelska bit postepeno sjedinjuje s tragiu010dnom ranom u017eidovstva?

Ova u0107e pitanja vjerojatno jou0161 godinama pratiti Izrael. Dakako, postoji moguu0107nost i da se stvori radikalno drugau010dija stvarnost koja u0107e se s njima nositi. Mou017eda u0107e priznanje da je u ovom ratu nemoguu0107e pobijediti, i u0161toviu0161e, da je nemoguu0107e odru017eavati okupaciju zauvijek, prisiliti obje strane da prihvate rjeu0161enje dviju dru017eava koje je, usprkos svojim nedostacima i rizicima (prvi je od njih da u0107e Hamas preuzeti Palestinu u demokratskim izborima), jou0161 uvijek jedino izvedivo?

Ovo je takou0111er vrijeme za vas u2013 dru017eave koje mou017eete utjecati na oba naroda u2013 da taj svoj utjecaj iskoristite. Sada nije vrijeme za politikantstvo i ciniu010dnu diplomaciju. Sada je rijedak trenutak u kojem udarni val nalik na onaj koji smo dou017eivjeli 7. listopada ima mou0107 preoblikovanja stvarnosti. Ne vide li zemlje koje imaju ulog u sukobu da Izraelci i Palestinci sami sebe viu0161e ne mogu spasiti?

U sljedeu0107ih nekoliko mjeseci zacrtat u0107e se sudbina dvaju naroda. Doznat u0107emo je li sukob koji bjesni veu0107 viu0161e od sto pedeset godina zreo za razumno, moralno, humano rjeu0161enje.

Kako tragiu010dno da u0107e se to dogoditi u2013 ako se uopu0107e i dogodi u2013 ne iz nade i zanosa, veu0107 iz iscrpljenosti i ou010daja. S druge strane, upravo je to stanje uma koje neprijatelje u010desto navodi na pomirenje, i to je sve u010demu se danas mou017eemo nadati. I stoga, to u0107e nam biti dovoljno. u010cini se da smo morali prou0107i sam pakao ne bismo li dou0161li do mjesta s kojeg se, kad je dan izuzetno vedar, u daljini vidi rub raja.