Jedno je sigurno: kad bi svi čitali onoliko koliko čitaju prevoditelji, ovaj svijet bio bi barem mrvicu bolje mjesto. Dobro, reći će netko, prevoditeljima je čitanje posao. I to je sasvim točno, ali samo zato što im je posao, ne znači da im istovremeno nije i strast, užitak, pa čak i nužda.

Vrsna, višestruko nagrađivana prevoditeljica Ana Badurina podijelila je s nama odsječak svoje čitateljske 2021., prozborila koju o knjigama koje je čitala zato što ih prevodila, ali i o onima koje je čitala iz čistoga gušta.

Često slušamo o tome kako se u Hrvatskoj malo čita i kako tek 45 posto Hrvata godišnje pročita najmanje jednu knjigu. Koliko ste vi knjiga pročitali u ovoj 2021. i jeste li, zbog zatvaranja i usporavanja svijeta uzrokovanog koronavirusom, čitali više ili manje nego inače?

Meni je čitanje posao: bavim se književnim prevođenjem, predlažem pisce i spisateljice koje vrijedi prevesti, moderiram razgovore na književnim događanjima, čitam sa studentima na fakultetu. Zato broj pročitanih knjiga vjerojatno nadilazi prosjek. Ne bih rekla da sam u usporenom svijetu pročitala više knjiga jer su sa zatvaranjem došli neki drugi stresovi koji su mi otežavali čitanje izvan prethodno spomenutih okvira. Ali našlo se krasnih knjiga koje sam uspjela ugurati uz svoju “obaveznu lektiru” i pročitati ih iz čistoga gušta.

Nije sve u kvantiteti, i kvaliteta je važna – kako biste generalno ocijenili svoju 2021. kad je čitanje u pitanju?

Mislim da sam se zadržala u prosječnim okvirima, s tim da sam hrvatske autore i autorice možda čitala nešto više nego inače.

Koja je knjiga vrhunac vaše čitateljske 2021. i zašto?

Teško je reći jer sam u 2021. prevela nekoliko odličnih naslova, a teško je odvojiti čitanje iz gušta i čitanje zbog i radi prevođenja. No jedan od daleko najboljih naslova pročitanih u 2021. definitivno su mi Bjeguni Olge Tokarczuk u genijalnom prijevodu Mladena Martića (Fraktura). Možda i zbog okolnosti u kojima sam je čitala, ne znam bih li tu knjigu čitala na isti način da mi ju je bilo moguće čitati npr. 2015.

Jeste li u ovoj godini pročitali neki stari naslov, neku knjigu koju ste dugo planirali, a tek sad je došla na red ili pak neku koju dobro poznajete i odavno volite, ali sada se vrijeme učinilo baš prikladnim za nju?

Olja Savičević Ivančević i njezin Pjevač u noći. Pročitala sam je davno, po izlasku, ali sad mi se učinilo da je sjajna prilika da je “pofriškam”, između ostalog i kako bih je podijelila sa studentima. Koji su odlično reagirali na nju, što me iskreno razveselilo.

Što ste u 2021. naučili iz knjiga koje ste pročitali, čime ste se oduševili, kamo otputovali, u što se zaljubili?

U sitnice, u dostupno, u blisko. Ono od čega sam uglavnom bježala u želji za nekim velikim novim spoznajama i doživljajima, zaboravljajući koliko mi je lijepog (strašno originalno) uvijek pod nosom.

Nije rijetko čuti kako se u Hrvatskoj najmanje čitaju – domaći autori. Jeste li pročitali koju knjigu domaćih autora i koju biste istaknuli kao najdražu?

Nadoknadila sam mali dio propuštenog: pročitala sam Mašu Kolanović (Poštovani kukci), Kristiana Novaka (Črna mati zemla), Đurđicu Čilić (Fafarikul) i Damira Karakaša (Proslava). I spomenutog Pjevača u noći Olje Savičević Ivančević. I ne, ne mogu izdvojiti najdražu.

Jeste li u 2021. pročitali koju Frakturinu knjigu i koja vas se najviše dojmila?

Spomenula sam već Bjegune, zaista potrebno i ljekovito štivo.