Mislav Lešić rođen je 1991. u Županji. Nakon završene Opće gimnazije u Županji, 2010. upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Godine 2016. po vodstvom mentora D. Stojnića stječe titulu magistar slikarstva. Sudjeluje na brojnim grupnim i samostalnim izložbama, od kojih izdvajamo: Erste Fragmenti IX u HDLU-u, Zagreb; Bridges: Nova slika u Laubi, Zagreb; Realizam ćorava sokaka u Galerija Praktika, Split.
U nakladničkoj kući Fraktura radio je kao art director.
S Mislavom smo razgovarali o iskustvu rada na seriji knjiga obuhvaćenih spomenutim projektom.
Svaka od knjiga obuhvaćenih ovim projektom na neki način tematizira nesigurnosti suvremene Europe. Kako si ti likovnim jezikom to prikazao na njihovim naslovnicama? Možda čak o tome nisi razmišljao dok si ih radio, ali vidiš li sada kad je sve gotovo neku poveznicu, neku provodnu nit?
Odabir samih naslova, kako temom tako i kulturnom raznolikošću, unaprijed je odredio mogući vizualni jezik. Većina naslova je rađena u ilustraciji, s povremenim kombinacijama manipuliranih fotografija. Na svakom omotu je bilo bitno da govori suvremenim likovnim jezikom, jer se i sam dizajn direktno odnosi na suvremene izazove Europe. Smatram da je upravo takav pristup onaj pravi da objasni nesigurnosti današnje Europe i zaintrigira čitatelja u zaranjanje u ova vrhunska književna djela. Zajednička nit svim dizajnima je da vizualno čine jedan zajednički komad, dok u isto vrijeme stoje i kao samostalni dizajn.
Koja ti je od ovih naslovnica (knjiga) najdraža, a koju ti je bilo najizazovnije napraviti i zašto?
Iako su mi sve naslovnice drage, u ovoj selekciji najdraži naslov mi je svakako Patria F. Aramburua. Najteže mi je bilo napraviti Glad J. Ouariachija, jer sam htio postići scenirani (fotografirani) prizor sa što manje naknadnih digitalnih manipulacija. U to je ulazilo proučavanje kako postići što bolji efekt razbijenog tanjura, građenje malih ljestava kao i cijelog seta. Sva muka se isplatila jer sam dobio jedan nadrealni, metaforični prikaz narušene nevinosti i sklada; iako je trebalo puno pokušaja da se dođe do krajnjeg rezultata.
Možeš li ukratko opisati svoj proces rada? Jesi li se inspirirao samim tekstom, nekim određenim odlomcima, onime što si od urednika doznao o knjizi ili nečim desetim?
Čitanje samog teksta i brifiranje s urednikom uvelike doprinose razvijanju vizije, tu odredim ton i medij samog vizuala. Kasnije kroz preliminarne skice i višestruko promišljanje dolazim do finalnih rješenja. Inspiracija dolazi i iz filma i glazbe, tu pronalazim osvježenje u vlastitom razmišljanju kako doći do novog i unikatnog rješenja.
Generalno govoreći, koliko je naslovnica knjige važna? Podcjenjuje li se katkad taj prvi susret čitatelja s knjigom, prije nego što uopće dođe do teksta?
Mislim da naslovnica knjige igra veliku ulogu, najviše u “pecanju” potencijalnih čitatelja i finiširanju dojma koji tekst ostavlja iza sebe. Ukoliko su tekst i naslovnica odlični, puno će je čitatelja odmah uvrstiti u neku svoju top-listu zbog krajnjeg osjećaja koji poslije imaju – vizual naslovnice oblikuje viziju u glavi koju tekst potiče i tu se stvara ljubav. Možda je to samo moje mišljenje jer sam vizualni tip, no ono što je sigurno – loša naslovnica će vrlo vjerojatno odbiti onog koji prvi put pristupa knjizi.
Add comment