Boje saharskog pijeska na mom prozoru
S neba će pasti 2×600 mg crvene i 2×450 mg žute
Srednje modulirano, precizno na šoferšajbe
Pločnike i prozore, kao šafranske kiše
Pada mi i u snu, zrnato nježno, krušljivo
Ne osjeća me nelagodno, u meni bubnjevi
Nalaz je unutar granica normalnog
Udaljavamo se iz luke, ljuske valova
Gutaju teške, obamrle gradske zidine
Uz glasni blues brodskog motora
Lokrum ispred nas u referentnom intervalu
Game of Thrones: paunov rep
Sve bliže i bliže, tendencija soli
Sa palube gledam luku koja se približava
Tutnjava u sljepoočnicama, orkestar trepavica
U luđačkom staccatu bubnja ispred irisa
Brod se počinje vrtjeti oko svoje osi
Neuronski vrtuljak pod krmom konvulzije
Potkožne vibracije, gubitak kontrole
Podivljala heterotopija, deja vu
Već sam u nekom snu ovaj otok vidio
A sada se rastapa u mlijeku sinapsi
Sve dok ne uspori, sve tiše i tiše
I smiri se na neuronskoj Lampedusi
Stigli smo
Ljubav je kao beskonačna konvulzija
Kojoj se prepuštaš jer misliš
Da sreća izgleda upravo tako
Iako je tek rezultat
Komplicirane fiziološke jednažbe
U kojoj je srce samo zajednički nazivnik
A naša tijela nepoznanice
Rješenja koja tek trebaju biti požaljena
Kosti ruke numerirane prema
Principu Fibonaccijeva niza
Repliciraju matematiku stabala
U šumi ustreperenog mišićnog tkiva
Geometrija je tek stvar tautologije
Gubim kontrolu i propadam u sebe
Beskonačno duboku izvrnutu raku
Koja će te zatim ispljunuti natrag
Dolebdjeo sam natrag i sada
Treba prikupiti razbacane klikere
Bez tišine, bez buke
Zarezi među bjelinama
Na glatkoj površini papira
Sve ono što sam ti
Odlučio prešutjeti
Zarezi na koži
U džepovima kriju
Skorenu krv koja
Se osušila poput
Neobrađene zemlje
Pod ljetnim vrelinama
Kao akvarij pun električnih riba
Bridim nemirom vode
Jednom mjesečno opržim se
O stakleno trnje koje nagriza
Paučinu u mojim plućim
Add comment