Autor: Antoni Libera

Beu0161u0107utan, u0161toviu0161e, okrutan nau010din na koji sam se oprostio od svoje nesretne kazaliu0161ne pustolovine donio mi je stanovito olaku0161anje i u017eeljenu katharsis, pa ipak, na dulje vrijeme viu0161e me nije uspio izlijeu010diti. U duu0161i djeu010daka tinejdu017eera, kakvim sam bio, neu0161to je nepopravljivo puklo i umrlo. Naposljetku sam posumnjao da mi se mou017ee dogoditi neu0161to izvanredno, neu0161to po mjeri onih starih, nedostiu017enih vremena i da u0107e to biti jednako lijepo kao u pripovijestima odraslih. Skupa sa sumnjom stigle su i inercija i praznina.u00a0

Nije rijeu010d o tome da sam odmah izgubio svaki interes ili da sam pao u stanje tuposti u2013 i dalje sam obou017eavao kazaliu0161te, odlazio na koncerte i gutao knjige u2013 meu0111utim, u u0161koli sam se iz svega iskljuu010dio; radio sam samo ono u0161to sam morao i niu0161ta viu0161e od toga. Nikakvih kruu017eoka, nikakvih dodatnih aktivnosti, nikakvog sudjelovanja u bilo u010demu neobvezatnom. Nastava. Povratak kuu0107i. Samou0107a. u0160utnja. San.

Paradoksalno, takav stav ili takvo duu0161evno stanje omoguu0107ili su mi da bolje upoznam stvarnost koja me je okruu017eivala. Naime, dok sam djelovao u2013 bilo kao pijanist u jazz-kvartetu ili kao redatelj i glumac u kazaliu0161nom ansamblu u2013 uopu0107e nisam obrau0107ao pau017enju na ono u0161to se dogau0111a oko mene. U mislima sam neprestano bio negdje drugdje. Na probi, koncertu, pozornici, u mau0161ti. Otkada me viu0161e nije zaokupljala djelatnost te vrste, sva moja pau017enja koncentrirala se na stvari kojima je maleni svijet u0161kole, ili bolje reu010deno: adolescentske mladeu017ei, svakodnevno intenzivno u017eivio.

Kakve su to bile stvari? U veu0107ini sluu010dajeva pripadale su zabranjenoj sferi. Puu0161enje cigareta, pijenje alkohola, markiranje, falsificiranje potpisa, metode u0161aptanja ili izrade u0161alabahtera. Pored toga, postojale su i ozbiljnije stvari: odlazak u kino na filmove za odrasle, pripremanje tuluma i zbivanja na njima, kao i prenou0161enje tajnih informacija (nerijetko neistinitih ili vrlo deformiranih) o seksualnom u017eivotu i spolnim organima, koje su redovito pratili masni vicevi.u00a0

u010citav taj kompleks iskustava obrastao je neobiu010dno bogatim folklorom koji se prije svega sastojao od jezika, punog u010dudnovatih kratica, nadimaka i uzvika, kao i desetaka anegdota o uu010denicima, uu010diteljima i razliu010ditim incidentima koji su se dogodili. O njima se neprestano pripovijedalo, njima su se zabavljali kao igrom za upuu0107ene i grohotom smijali.

Vjerojatno su se naju010deu0161u0107e vrau0107ali na priu010du o razlivenom ajerkonjaku. Byu015b, razredni snagator i nasilnik, jednom je u u0161kolu donio u010dak dvije boce tog slatkog piu0107a ne bi li ih popio nakon nastave u druu0161tvu svojih kompanjona. Boce je spremio u torbu u namjeri da ih, odmah nakon ulaska u razred, pospremi u svoj ormariu0107 koji se zatvarao na lokot. Nau017ealost, prije nego u0161to je stigao to napraviti, dnom torbe nespretno je udario o klupu, i obje su se boce razbile. Shvativu0161i u0161to se dogodilo, Byu015b je u posljednji trenutak prije dolaska nastavnika u razred zajedno s torbom u0161mugnuo u zahod, a slijedila su ga dvojica njemu najbliu017eih ljudi koja nisu htjela ostaviti prijatelja u nevolji.u00a0

Nakon u0161to su otvorili torbu, okupljenoj trojici ukazao se zaista apokaliptiu010dni prizor: bila je manje-viu0161e do polovine ispunjena gustom, u017eutom tekuu0107inom, a biljeu017enice i knjige, kao i ostatak u0161kolskog pribora leu017eali su u tom bezdanu do pojasa, ako ne i do vrata. Pou010dela je dramatiu010dna akcija spau0161avanja.

Byu015b je oprezno, dvama prstima, iz u017eutih dubina vadio nove u017ertve poplave, visoko ih podizao i pokretom glave drugovima davao znak da podmetnu grla pod tanak mlaz jaju010danog nektara, koji je curio, ili pod punau0161ne kapljice koje su jednoliu010dno kapale. Najzad, kad je na taj nau010din sve bilo ulovljeno i kad su izvadili staklo razbijenih boca, zapou010dela je gozba ou010dajniku0101.u00a0

Torba s ostatkom piu0107a (najmanje tri u010detvrtine litre) stala je u2013 poput prijelaznog pehara ili konjiu010dke u010dizme ispunjene u0161ampanjcem u2013 kruu017eiti meu0111u veseljacima i kruu017eila je meu0111u njima sve dok je nisu isuu0161ili do samoga dna. Na posljedice te ou010dajniu010dke akcije nije trebalo dugo u010dekati. Uzimajuu0107i u obzir doba dana (osam-devet ujutro) i u010dinjenicu da sudionici gozbe jou0161 niu0161ta nisu pojeli, doza koju su primili bila je naprosto ubojita.u00a0

Prvi je kao u017ertva u201cpostradijacijskeu201d bolesti pao Kazio, mru0161av kao letva, najmanji od veseljaka. Gru010devi su ga uhvatili veu0107 tijekom drugog sata. Blijed kao leu0161, zaprepau0161tenih ou010diju, iznenada je istru010dao iz razreda dru017eeu0107i se za usta i dugo se nije vrau0107ao. Zabrinuti uu010ditelj konau010dno je poslao nekoga u izvide.u00a0

Izaslanik se vratio nakon nekog vremena, donoseu0107i tragiu010dnu vijest da Kazio leu017ei gotovo u nesvijesti pored zahodske u0161koljke i povrau0107a… u017euu010d, dakle jamau010dno ima napadaj slijepog crijeva, a mou017eda i opstrukciju crijeva. Poslali su po lijeu010dnika, ali lijeu010dnika jou0161 nije bilo u u0161koli u2013 i nesretnog su Kazija odveli kuu0107i.

U meu0111uvremenu je na u010detvrtom satu paraliza uhvatila i drugog junaka, nestrpljivog Zeneka, drskog i bezobraznog djeu010daka koji se u010desto suprotstavljao uu010diteljima. No ovaj se put kao u inat svojim navadama (sigurno zbog slabosti) ponau0161ao i viu0161e nego kulturno. Digao je ruku, a kad su mu dali rijeu010d, rekao je da se ne osjeu0107a dobro i upitao mou017ee li zbog toga otiu0107i na zahod.u00a0

Nastavnica biologije, u017eena stroga i neumoljiva, koju su zvali Osa ili Zmija, i koja je, sasvim ou010dekivano, znala veu0107 sve o aferi s Kaziom, smatrala je da joj se Zenek ruga, i nije se suglasila. Da bi bilo jou0161 gore, kao za osvetu u0161to ju je pokuu0161ao nasamariti pozvala ga je da odgovara pred plou010dom.u00a0

Zenek se jou0161 neko vrijeme herojski borio s prirodom, no ona ga je naposljetku ipak nadjau010dala, pa se konau010dno, onako kako je stajao, u010ditav izrigao na pod, zalijevajuu0107i pritom nastavniu010dinu modru vestu. Razred je prasnuo u smijeh, no Zmija je sau010duvala ledenu krv, maramicom obrisala odjeu0107u i sa sebi svojstvenim pristupom naturalista podvrgnula je testu na mirise.

u2013 Ah, dakle to bi trebala biti ta u017euu010d koju je rigao Fanfara! u2013u00a0

Tako je glasilo Kaziovo prezime.u00a0

u2013 Sad je sve jasno! U ovom se razredu veu0107 od jutra pije alkohol! No, no, iz toga se neu0107eu0161 izvuu0107i! A sada: trk po krpu i da ste mi sve to oprali! u2013

Jedini koji je do kraja dana sve to junau010dki izdru017eao bio je Byu015b. Ali zar stvarno junau010dki? Sve je vrijeme bio blago pripit, hodao je kao duh, a osim toga, dobio je u010dak pet nedovoljnih iz svih predmeta koji su toga dana bili na rasporedu, i to zato u0161to nije imao biljeu017enice i udu017ebenike, ili tou010dnije, zato u0161to nikako nije znao kako da to objasni.

Druga u017eivopisna priu010da, koje su se sa zahvalnou0161u0107u prisjeu0107ali, govorila je pak o tome kako je Limau010d, dugonja iz zadnje klupe, smijeu0161na, tubalna glasa i velika uda (zbog u010dega je bio predmet neprestanih u0161ala i smjelih u0161pekulacija), jednom izbavio kolege koji su puu0161ili u zahodu od neizbjeu017enog prepada u2013 unatou010d tome u0161to sam nije puu0161io.

Jasna stvar u2013 uu010deniu010dko puu0161enje cigareta proganjalo se i strogo kau017enjavalo. u017divot puu0161au010da nije bio lagan. Podvrgavali su ih revizijama du017eepova, poniu017eavajuu0107em ispitivanju daha, mirisa odjeu0107e i nikotinskog premaza na prstima, pa su se morali sluu017eiti razliu010ditim slou017eenim postupcima ne bi li sakrili svoj porok. u017divjeli su u vjeu010dnom strahu, ne znajuu0107i ni dana ni sata. U osnovi puu0161ili su na svakom odmoru, ali samo na velikom relativno spokojno i s kakvim-takvim zadovoljstvom.u00a0

Naime, u to vrijeme nastavnici su uglavnom jeli gablec i nisu provjeravali zahode. Pa ipak, s vremena na vrijeme kontrolirali su ih i tijekom velikog odmora. Budnost puu0161au010da tada bi se uspavljivala i u pravilu bi ih hvatali na djelu. To je pak povlau010dilo za sobom najgore moguu0107e posljedice: zapljenu cigareta i lou0161u ocjenu iz vladanja, koju je samo korak dijelio od izbacivanja iz u0161kole.

Nastavnici su puu0161au010de pratili skupno ili pojedinau010dno. Neusporedivo opasniji bili su osamljeni lovci. Iu0161ao bi takav hodnikom kao, ono, nikome niu0161ta, tobou017ee zauzet razmiu0161ljanjem ili ugodnim razgovoru010diu0107em s nekim svojim u0161tiu0107enikom, da bi se ovdje, prolazeu0107i pored zahoda, iznenada bacio na vrata, uletio unutra i stao hvatati jednog za drugim. U tom sluu010daju spasa nije bilo. Osim ako se netko zakljuu010dao u kabini.

Dakle, tog dana za pamu0107enje puu0161au010dima je prijetio upravo takav prepad. Tko je bio osamljeni lovac koji nam je postavio zasjedu? Tko je uu0161ao u zahod poput legendarnog Zapovjednika? Najmanje ou010dekivana osoba. Sitna, neprimjetna nastavnica crtanja, koja bi u svakoj prilici dobivala napadaje stida. U tu inspekciju vjerojatno nije iu0161la na vlastitu inicijativu, nego na neu010diji zahtjev.

U zahodu je dim kuljao kao u kotlovnici i upravo je trajala u017eivahna diskusija nije li bolje uvlau010diti kroz nos ili, kao i obiu010dno u2013 kroz usta. Uto je netko s vrata vrisnuo: u201cPozor! Prepad! Ide!u201d Puu0161au010di su pojurili u kabine kako bi potopili opuu0161ke, ali dogodilo se da su sve bile zauzete, pa su im sredstva za izvru0161enje zlou010dina ostala u rukama. Netko je jou0161 ou010dajniu010dki pokuu0161avao otvoriti prozor, ali bilo je veu0107 prekasno.

I upravo im je tada Limau010d, osobno nepuu0161au010d, pohitao u herojsku, u201cbeu010dkuu201d pomou0107. Shvativu0161i tko ulazi, u tren oka izvadio je svoj monstruozni organ i sigurnim korakom iskusnog ekshibicionista krenuo na neprijatelja, glumeu0107i da ide u smjeru pisoara. Iza oblaka dima mogao se u010duti samo kratak, priguu0161en krik zaprepau0161tenja, a odmah za njim Limau010dev gromki, duboki glas: u201cOh, ispriu010davam se, gospou0111o profesor, ali ovo je muu0161ki zahod.u201d

Likovnjakinja je pobjegla kao pokisla, a svi su odahnuli, nakon u010dega su dugo s uvau017eavanjem tapu0161ali Limau010da po pleu0107ima.

u201cu0160kropilom ju je protjerao!u201d ukratko su referirali o dogau0111aju.

I jou0161 jedna priu010da koju vrijedi zabiljeu017eiti. Nezaboravni pou010detak eseja Rou017ceka Goltza na temu sudbine kmeta temeljem novele u201cAnteku201d Bolesu0142awa Prusa.u00a0

Rou017cek Goltz (formalno mu je ime bilo Roger) bio je netipiu010dni djeu010dak. Povuu010den i nepristupau010dan, kretao se vlastitim putevima, ni s kim nije bio blizak i govorio je na u010dudan nau010din. S obzirom na neobiu010dna, nimalo glupa pitanja koja je postavljao nastavnicima, stjerujuu0107i ih u kut, zvali su ga Filozof. Odlikovao ga je krajnji racionalizam: htio je da mu se sve objasni do prvog uzroka i iz svega je izvlau010dio krajnje konzekvence, u010desto dovodeu0107i u010ditavu stvar do apsurda. Za sve to mudrovanje, koje je katkad nalikovalo na izrugivanje, sigurno bi veu0107 odavno bio dobio po uu0161ima da nije bilo njegovih sposobnosti u podruu010dju egzaktnih znanosti.

Bio je vrlo jak u fizici i kemiji, a matematiku je veu0107 znao na sveuu010diliu0161noj razini. Osim toga, znao je i mnoge stvari koje nisu bile obuhvau0107ene programom. u010citao je na desetke popularnoznanstvenih knjiga iz podruu010dja prirodnih znanosti, povijesti i medicine. Unatou010d tako elastiu010dnom i otvorenom umu ipak je imao neobiu010dnu Ahilovu petu. Iz poljskog je bio naprosto grozan. Obavezna lektira uopu0107e mu nije iu0161la u glavu, o njoj opu0107enito nije umio govoriti, pisanje eseja bilo je za njega istinska patnja. Naju010deu0161u0107e bi ga prepisao od nekolicine kolega, kojima bi se poslije revanu0161irao na polju matematike.u00a0

Kad bi ih pisao sam, vrvjeli su jeziu010dnim i stilskim nebulozama, ali bi prije svega promau0161io zadanu temu. Nastavnik poljskog, znajuu0107i da u0107e ga, ovako ili onako, ipak morati pustiti (s obzirom na egzaktan um), samo je suu0107utno kimao, zabrinuto govoreu0107i: u201cu0160to da se radi, materinji jezik nije tvoja jau010da stranau201d i davao mu minus dva.

Toga dana, za koji je bio zadan esej na temu sudbine seljaka, Ru00f3u017cek se u2013 prvi put u u017eivotu u2013 sam javio za u010ditanje. Nastavnik nije mogao vjerovati vlastitim ou010dima.

u2013 u0160to? Rou017cek se sam javlja da u010dita esej? Svakako, svakako! Kako da u010dovjek ne zapljeu0161u0107e tako neu010demu! -u00a0u00a0

I Rou017cek je ustao i zapou010deo. A prva je reu010denica glasila: u201cNakon teu0161kog cjelodnevnog rada Antek je izgledao poput muu0161kih genitalija nakon odnosa.u201d

Deu010dki su gromko zarzali, djevojke se zahihotale, nakon u010dega je zavladala tiu0161ina puna napetosti i sve su se ou010di okrenule prema nastavniku. Ovaj je pak mirno sjedio kao da se niu0161ta nije dogodilo, gladeu0107i svoju malenu kozju bradicu.

u2013 Nastavi u010ditati u2013 rekao je autoritativno.

No ostatak Rou017cekova eseja nije se viu0161e isticao niu010dim posebnim. U njemu je mou017eda bilo jedino, viu0161e nego obiu010dno, pokuu0161aja da piu0161e originalno.

u2013 Zau0161to si se javio? u2013 upitao je uu010ditelj kad je Rou017cek zavru0161io.

u2013 Jer sam htio imati viu0161e od dovoljnog u2013 uzvratio je bez kolebanja Rou017cek.

u2013 Na osnovi u010dega si prosudio da u0107eu0161 dobiti bau0161 toliko?

u2013 S obzirom na u017eiv jezik, kojim je napisan, a koji mi uvijek predbacujete, a prije svega zato u0161to sam uzeo u obzir ono u0161to ste mi toliko puta rekli: u201cAko stil treba biti originalan, rijeu010di bi se trebale u010duditi same sebi.u201d

Na licu nastavnika poljskog ocrtavala se borba. Bilo je ou010digledno da, s jedne strane, u017eeli mahnuti rukom na Rou017ceka i proglasiti ga beznadnim sluu010dajem, ali je, s druge strane, bio svjestan da lapsus iz prve reu010denice ne mou017ee tek tako pustiti.

u2013 Dobro, u2013 rekao je najzad nakon krau0107e u0161utnje u2013 dat u0107u ti viu0161e od dovoljnog, no morau0161 ipak objasniti kako je Antek izgledao nakon zavru0161etka radnog dana.

u2013 Kako to, kako? u2013 zau010dudio se Rou017cek. u2013 Upravo onako kako sam napisao.

u2013 Onda, molim te, opiu0161i to. Kako je izgledao Antek?

u2013 Pppu2026 u2013 Rou017cek je pou010deo mucati u2013 poput genitalija… muu0161kih…

u2013 E, to valjda ipak nije sve u2013 ironiu010dno je izjavio nastavnik poljskog.

u2013 Poput muu0161kih genitalija… nakon odnosa… u2013 promrmljao je jou0161 tiu0161e Rou017cek.

u2013 E, bau0161! u2013 uu010ditelj je nemilosrdno pritiskao Rou017ceka uza zid. u2013 Znau010di, kako? Reci, kako? Molim te, opiu0161i nam to.

Zavladala je duga u0161utnja, a napetost u razredu dosegnula je vrhunac. Pritom je intrigiralo i to hou0107e li se Rou017cek odvau017eiti i nastaviti srljati mou010dvarnim tlom, odnosno hou0107e li izreu0107i jou0161 kakvu svinjariju, kao i to u2013 i to prije svega u2013 hou0107e li nastavnik u u017earu obrau0111ivanja Rou017ceka makar i nehotice objaviti svoje znanje o designatu te hrabre usporedbe.

u2013 Ne umijem u2013 promrmljao je naposljetku Rou017cek.

u2013 Eto, bau0161! u2013 trijumfirao je uu010ditelj. u2013 Zato, kad ne umijeu0161, nemoj pisati. A jedinicu ti neu0107u dati samo zato jer si se javio sam.

Svi su odahnuli, ali su istodobno dou017eivjeli i svojevrsno razou010daranje. Jasno, ne zbog toga u0161to Rou017cek nije dobio jedinicu, nego zato u0161to se burna debata na tako frapantnu temu odjednom zavru0161ila.

Tako su izgledale te stvari. Takav je miris i okus imao u0161kolski nau0161 kruh svagdau0161nji.

u00a0