1. Dovoljno hladno za snijeg; Jessica Au
Odnosi među članovima iste obitelji kompleksni su i u svojoj dubini isprepleteni širokim spektrom osjećaja i uspomena koja nas čine onakvima kakve jesmo. Autorica jednostavnim jezikom postupno, uz pomoć retrospekcija, izgrađuje prirodu jednog takvog odnosa koji je na svojoj površini prividno stabilan. Lako je prepoznati model koji svi koriste kako bi izbjegli teme koje iznutra prkose toj stabilnosti. Očigledno postaje prikrivanje određenih zamjeranja i borbi koje su prethodile ovom pomalo romantičnom putovanju u koje su se upustile majka i kći, prepunom zadivljujuće opisanih pejzaža koji ih prate. Ono što čitatelja čini zaokupljenim je konstantno vješto izvedeno prikrivanje istine koja povremeno, fino dozirano isplivava između redaka. Na koncu, prepoznajemo neke svoje strahove i čini nam se, čitajući pripovijedanje glavnog lika, kao da gledamo u zrcalo koje nam suptilno i zorno prikazuje našu nutrinu i njene sjene.
Kristina
2. Šetnja; Robert Walser
Švicarski modernistički autor Robert Walser odvodi čitatelja u naizgled sasvim običnu šetnju jednog sunčanog prijepodneva. No ta je šetnja prepuna autorovih lucidnih razmišljanja, iznenadnih susreta i neobičnih posjeta gradskim prostorima – pošti, knjižari, pekarnici, šetnici i malom dućanu sa slatkom odjećom. Sve što zamjećuje komentira naglas čitatelju, tako da je on uronjen u njegova promišljanja i unutarnji svijet. K tome, modernistički pripovjedač svjestan je svoje pozicije i na mnogim se mjestima upušta u razgovor i obraćanje čitatelju što je u vrijeme nastanka romana bila skoro avangardna gesta. Povremeno se dobro vratiti “starim” knjigama i dopustiti im da nam progovore u novom vremenu novom svježinom. Šetnja može biti shvaćena i kao mondeni flanerizam ovog doba.
Tea
3. Kada više ne razumijemo svijet; Benjamín Labatut
Knjiga Kada više ne razumijemo svijet čileanskog pisca Benjamína Labatuta zbirka je tekstova na granici fikcije i esejistike, u kojoj je svaki od tekstova posvećen nekom značajnom znanstvenom otkriću 20. stoljeća. Od serije izuma koji su doveli do cijanida, preko revolucije u čistoj matematici, do osnutka kvantne mehanike, Labatut kroz svako poglavlje trilerskom napetošću opisuje društvene okolnosti i misaone napore znanstvenika. Međutim, potonji nisu prikazani kao junačke figure na putu da doprinesu boljitku čovječanstva, već prije kao mučenici, koji u gotovo mističnom zanosu dolaze do teorija koje idu usuprot zdravom razumu i utvrđenoj slici svijeta. Pomoću tih tragičnih figura Labatut iznosi na vidjelo naličje suvremene znanosti, gdje teorija nadilazi mogućnosti ljudskog shvaćanja i svijet prokazuje kao neproničan i nepredvidiv. Ova neobična knjiga baca novo svjetlo na znanost 20. st. i tjera nas da se pitamo o njenim dosezima i granicama.
Nikola
4. Pseći park; Sofi Oksanen
Olenka, naratorica romana Pseći park, vodi nas kroz priču o životu malih ljudi koji ne žive, već preživljavaju. Retrospektivno plešući kroz različite vremenske periode, pokušavajući što zornije prikazati vlastitu/obiteljsku i povijest Ukrajine, Sofi Oksanen uspjela je napisati roman koji preokupira od prve stranice. Mračna, noir atmosfera ispunjena napetošću savršeno se uklapa u priču o umjetnoj oplodnji i surogat majčinstvu na području postsovjetske Ukrajine te poziciji žena koje se odluče upustiti u taj svijet. Oksanen je spojila povijest, kulturu, politiku, misteriju i dašak krimi priče. A unutar te priče krije se socijalna nejednakost i ljudi pogođeni ratom, siromaštvom, manjkom mogućnosti koji su spremni otići vrlo daleko samo kako bi napokon živjeli, a ne samo preživljavali.
Helena
5. Nesanica; Ivo Andrić
Čitati Andrića u potpuno novom svjetlu od pripovjedača poznatog iz njegovih romana, neobično je i osvježavajuće posebno u ovome trenutku u kojem puno glasova istovremeno uzurpira književni prostor. Nesanica je knjiga Andrićevih zapisa i razmišljanja ne samo tijekom noći kada teško tone u san, nego i o strahovima, ljudima, pisanju, o svemu onome što muči angažiranog i pronicljivog pojedinca tijekom dana, sklona zamjećivanju detalja. To je ujedno i knjiga o tišini, samoći, pomalo mistična i duboka. Andrićev je glas mudar, trijezan i promišljen, a stil pročišćen i prizemljen. Čitatelj povjeruje svakoj napisanoj riječi, a to je ono što baštinimo nakon svake njegove knjige.
Tea
Znamo koliko se teško odlučiti koju knjigu uzeti u ruke i čitati. Suočeni smo s tim teškim odabirom svaki dan i nadamo se da vam naše preporuke barem malo olakšavaju izbor.
Knjižara je mjesto dobre literature, ali i mjesto dobrih preporuka 🙂
Helena, Kristina, Nikola i Tea srdačno vas pozivaju u goste!
Add comment