1. Politike prevođenja; Rada Iveković
Čitatelj koji bi uzeo Politike prevođenja očekujući analize prijevodnih strategija i gramatičkih razlika između jezika ostao bi nemalo iznenađen. Knjiga Rade Iveković prije svega je filozofsko djelo u kojem se prevođenje sagledava u kulturnom ključu, kao svakodnevno prisutni misaoni proces. Polazište knjige je u rodu, naciji i „Istoku“ kao trima tematikama na osnovu kojih se uspostavljaju misaoni binarizmi moderniteta – muško-žensko, razum-osjećaji, civilizirano-divlje… – i gradi dominantni diskurs. Iveković se služi konceptualnim aparatom feminističke filozofije te postkolonijalnih i subalternih studija kako bi prokazala skučenost tih opreka i njihovu svezu sa zapadnim, patrijarhalnim društvom i njegovim institucijama. Nasuprot jednojezičnosti dominantnog diskursa, Iveković se zalaže za (feminističku) gestu neprestana prevođenja, iz muškog u žensko, iz kapitalizma u socijalizam, iz jedne kulture u drugu. Zamišljeni čitatelj stoga neće odložiti knjigu upoznavši se s lingvističkim začkoljicama pojedinog jezika (mada ni toga ovdje ne nedostaje), ali će osvijestiti zamke koje vrebaju u govoru o drugom i drugačijem te društvene silnice koje su pritom na djelu.
Nikola
2. Zajednička čitaonica; Vladimir Arsenijević i Igor Štiks
Zanimljiva je pripovjedna polifonija koju čitatelj nalazi u Zajedničkoj čitaonici u kojoj različiti autori ovih prostora iznose vlastita promišljanja o nama poznatim i bliskim problematikama. Pritom nudeći odgovore na pitanja o identitetu, egzilu, naciji, društvu, jeziku te ponajprije o humanosti jer nam je ona najpotrebna da bismo premostili međusobne (često neopravdane ili nametnute) razlike. Zajedničko je uvjerenje svim autorima da književnost može biti prostor ujedinjenja, da književnost briše granice, pruža otpor, ukratko – da u književnosti svi možemo (i trebamo) postati urotnici koji će usmjeriti svoje snage na osiguravanje svjetlije zajedničke budućnosti. Kako pritom glasovi velikana poput Krleže, Kiša, Kovača ili Daše Drndić korespondiraju s mlađim generacijama, pravi je užitak.
Tea
3. Voli me više od svega na svijetu; Mira Furlan
Prožeta emocijama, prozaična, ispunjena bogatim opisima, uspomenama te prikazima nutarnjeg stanja jedne od ponajboljih glumica s ovog područja. Mira Furlan svojom je autobiografijom Voli me više od svega na svijetu samo potvrdila da se unutar te očaravajuće osobnosti krila i velika autorica koja je nažalost premalo pisala s obzirom na svoj spisateljski talent. Od djetinjstva (njene polazišne točke) do preseljenja i života u Americi, Furlan nas ne vodi samo kroz svoj život i događaje koji su ga obilježili, već nam otvara vrata svoje duše. Ona to radi nepretenciozno i iskreno te na taj način stvara sponu između nas (čitatelja) i sebe te duboko razumijevanje i empatiju. Ovom knjigom dokazala je svoju veličinu, ne samo kao glumica, već kao osoba, borac za pravdu i jednakost bez obzira na spol, vjeru, nacionalnost i ostale etikete koje si i dalje uporno (i nažalost) stavljamo.
Helena
4. Strast prema neznanju; Renata Salecl
U ovoj knjizi slovenska filozofkinja i psihoanalitičarka Renata Salecl polazi od jednostavne tvrdnje: ponekad neznanje nije tek nedostatak upućenosti, nego odluka same osobe. Štoviše, u svima nama prisutna je strast prema neznanju, koju Salecl određuje kao nesvjestan proces izbjegavanja, poricanja i potiskivanja spoznaja u cilju nošenja s traumama i strahovima. No za razliku od sličnih knjiga, koje su često opterećene tehničkim i mistifikacijskim žargonom ili teže ponuditi instant savjete kako se riješiti boljki, Salecl piše pristupačno, odmjereno i bez terapeutskih pretenzija. Kroz sedam poglavlja knjige ona se bavi raznolikim fenomenima, od ratne traume, preko genetičkih predviđanja, do aplikacija za upoznavanje, u namjeri da pokaže kako u današnjem društvu, koje se diči time da je nadomak sveznalosti (prvenstveno zbog napretka podatkovnih znanosti i računalnih resursa), u kojem znanje postaje moralni imperativ, potpuna providnost samo je ideološka utvara. Na koncu, pokazuje Salecl, neznanje predstavlja jedan od temeljnih psihičkih mehanizama i kao takvo ono je neiskorjenjivo, a ponekad i poželjno.
Nikola
5. Dok pakiram svoju biblioteku; Alberto Manguel
Pasionirani čitači, čiji je nesumnjivo pripadnik i Manguel, premiještajući ili seleći svoje knjige doživljavaju svojevrnu katarzičnu prosvijetljenost razgrčući gomilu pročitanih života. Svojim zapisima Manguel nas podsjeća na to da ljudi ponekad prebiru po svojim pročitanim knjigama kao po svojim sjećanjima i postavljaju si pitanja koja ih stalno zaokupljaju. Zašto se Gregor Samsa preobrazi jedno je od onih koje zaokuplja nas i Manguela. Njegova opsežna tužaljka za veličanstvenom zbirkom koja je uništena u Aleksandrijskoj knjižnici, povijest priča o Golemu, te motiv ljubomore kroz svjetsku književnost samo su neka od dragocjenih mjesta koja valja temeljito proučiti i dopustiti im da nas zavedu. Manguel kaže kako ima osjećaj da njegova biblioteka objašnjava tko je on. Za njega i za sve ozbiljne čitatelje, knjige postaju dio ljudske svijesti i postojanja, a budući da ih ima na milijune, možemo stalno birati na koji način se želimo širiti i popunjavati.
Kristina
Iako jako volimo čitanje romana i kratkih priča, ovi su nas publicistički naslovi osvojili od prve do posljednje stranice! Na nekima smo se smijali, na nekima plakali, a na nekim smo stranicama uranjali u svijet i riječi teksta bez zadrške.
Želite li se u to i sami uvjeriti, dođite u Knjižaru!
More knjiga i nadahnuti knjižari vas čekaju 🙂
Add comment