1. Zlice i vilice; Nataša Govedić
Nataša Govedić u svojim pjesmama ispituje granice igranja na više razina – igranjem u jeziku, igranjem s riječima, prelamanjem stihova, dopunjavanjem i oduzimanjem značenja, iznevjeravanjem očekivanja čitatelja. Ipak, njezin smisao nije samo u igri, što je vidljivo već i u naslovu. Igra autorici služi da bi prišla i opisala važne teme, bolna mjesta današnjeg svijeta, trpka isustva svakodnevice, razbila okvire i izašla iz njih ojačana snagom najprije poezije, a onda i književnosti uopće. Pjesme Nataše Govedić nakratko će vas izbaciti iz uljuljkanosti i prouzročiti pitanje Što je pjesnikinja htjela reći? i nećete mirovati dok ne pronađete odogovor.
Tea
2. Dva puta za jug; Lara Mitraković
Pomnim razrađivanjem lutajućih asocijacija proizašlih iz flore i faune koja ju obgrljuje, pjesnikinja svoje metafore odrastanja gradi pomoću istih tih motiva koji su njeni vlastiti i koje najbolje poznaje. Spoznati sebe kroz samonametnute filtere i mikroskope razgrtanje je mnoštva emocija i doživljaja od kojih su neki ugodni i moćni, dok su drugi sama ogoljela kost tumaranja vremenom i prostorom želja i očekivanja. Kako bi taj svijet bio stvaran i vidljiv, postoji i niz likova koji njime prolaze i ostavljaju svoje male pečate, uklopljeni u mirise stijena i lakoću postojanja na obali/otoku/pučini. To posezanje za nevidljivim, unutarnjim kroz slike otočnih pejzaža (kamenjar, smokve, more, galebovi, bonaca) autentičan je priziv podsvjesti dok istovremeno pokušava obuhvatiti i obiteljske odnose, ljubavne ushite i vlastito stvaralaštvo koje je neophodno slano, slatko, gorko i ljekovito.
Kristina
3. Bijasmo nečija budućnost: bilješke i bjesnila; Darko Suvin
U ovoj zbirci, koja obuhvaća pjesme nastale kroz razdoblje od gotovo četrdeset godina, autor piše iz perspektive, kako sam sebe naziva, “pisara u zlatnom egzilu”. Prošlo nesvršeno vrijeme i potencijalnost sadržani u naslovu temeljno obilježavaju zbirku u njezinu kronološkom razvoju, od početna nadanja da za ostvarenje realne utopije još nije kasno, do rastućeg ogorčenja i bijesa pred etnonacionalnim i kapitalističkim bolestima suvremenosti kojima je autor bio vanjski svjedok. Prožete citatima i odjecima antičkih pjesnika, Shakespearea, njemačkih romantičara i hrvatskih modernista, a formalno nadahnute kako japanskim haikuom, tako grčkim epigramom i sonetom, Suvin u svojim pjesmama povezuje opće i pojedinačno, stvara novo oslanjajući se na osobnu i društvenu prošlost (u iskustvenom i literarnom smislu), te usprkos pesimizmu mišljenja afirmira humanistički optimizam volje.
Nikola
4. Otok, zrcalo riječi; Andriana Škunca
Zbornik Andriane Škunce osebujno je razotkrivanje njenog pjesničkog opusa kroz pejzaže i ljude koje emotivno prikazuje zadivljujućim, snažnim metaforama i dubokim promišljanjima o vlastitom stvaralaštvu. Njene su temeljne preokupacije otočki motivi kojima se obznanjuje i njena privrženost njima samima kao i njihovo korištenje u opisu unutarnjih borbi s vremenom, samoćom i čežnjama. “Otočka bjelina” kojoj neminovno pripada i koja se širi njenim izričajem, sakuplja u sebi svu ljepotu osvješćivanja prolaznosti vremena. Škuncin otok namjerno se i uporno reflektira u njenoj lirskoj formi kao surova ljepota koja se mora ovjekovječiti, kako fotoaparatom tako i pjesnikinjim zapažanjima. Ona njima iskazuje strahopoštovanja prema suživotu s otočkim pojavama. Kao starosjedioc, zamjećuje sitne promjene i zato je njena poezija (i poezija u prozi) zaokupljena mjenama koje su izrečene personifikacijama. Ta njena usidrena voda, sol koja samu sebe oslobađa, vlaga
koja podmazuje vrata, kiša koja se uvlači pod more, valovi koji nas motre i vjetar koji brusi kamenjar podjednako su utjecajni kao i autoričini voljeni ljudi koji su također prisutni i popraćeni emotivnim angažmanom. Poezija koja ima ovako jedinstven stil i zanos sigurno će oživljavati još dugo Pag pred očima zadivljenih čitatelja.
Kristina
5. Skica za junakinju; Sanja Lovrenčić
Mnoga lica i mnoge junakinje ocrtava Sanja Lovrenčić u svojoj novoj pjesničkoj zbirci. Možda ih je više različitih, a možda je sve to ista junakinja s puno svjetova unutar sebe – ponekad sramežljiva, ponekad hrabra, ponekad razigrana, ponekad bojažljiva – boji se svega što je crveni kotač u sredini i htjela bi slušati pijesak kako pjeva završni su stihovi jedne od pjesama. Ova je knjiga ujedno i zbirka mnogih životnih iskustava, od kojih smo neka već proživjeli, a neka nas tek čekaju. Knjiga kojoj se možemo iznova vraćati, učiti o sebi, o drugima, o ljubavi, o nadanju jer smo i sami uvijek iznova nedovršeni. Preporučujem Skicu za junakinju svima kojma treba brzo dopiranje do vlastitih nutrina, kao i onima kojima treba brižna njega duše. U tim je slučajevima najbolje prepustiti se stihovima iskusnih pjesnika.
Tea
Svaka je pjesma svijet za sebe, putovanje u nepoznato, nepredvidljiva avantura koja nam, dopustimo li joj, pokazuje nov pogled na ono što smo dosad mislili da znamo.
Iznenadite skrivenog pjesnika u sebi i čitajte poeziju 🙂
(a pjesničku inspiraciju potražite i u Mislavovoj!)
Add comment