Autor: Damir Zlatar Frey

Kad se prou0161lost i buduu0107nost toliko pribliu017ee da sliu010de jedna drugoj kao blizanke, u010dovjek postaje preplau0161en ili osjetljiv. u010cuo sam kako je u010dovjek objau0161njavao ranjenoj u017eeni da je smrt trenutak kada prestane umiranje. Poznato je da takve teme izazivaju odbojnost i strah, no prije nego u0161to se uhvatim onoga u0161to mi je u ovim okolnostima promijenilo u017eivot, htio bih se dotaknuti pitanja koje me je muu010dilo od kasnog puberteta: koji je uopu0107e smisao u017eivota kad ga je moguu0107e svesti na mahnitanje pu010dela po slamnatim kou0161nicama svakih nekoliko desetaka godina?

Buduu0107i da znanost nema dublje odgovore za ono u0161to nije materijalno, za nju je najbolje da ostane kod zakljuu010dka kako postoji samo kou0161nja ljudi po gradovima i poljima i nakon nje smrt. No u svakoj novoj generaciji jau010da znatiu017eelja, otkrivaju se nove istine o u017eivotu i rastu interesi u razotkrivanju smrti. Sinkope u vremenu sve jasnije prepoznajemo kao obrise plesnih struktura s podrhtavanjem koje su sinonimi za u017eivot i smrt u simbiozi i kvaliteti kakvu samo nasluu0107ujemo.u00a0

Sve glasnije se sumnja kako znanost ne priznaje u017eivot poslije smrti jer iz tog priznanja ne mou017ee izvuu0107i nikakvu korist za sebe. u010cim se dosjeti nau010dina da vjeu010dnim u017eivotom stvori profit, ljudsku beskonau010dnost proglasit u0107e novim planetarnim dostignuu0107em. S druge strane, vjerske organizacije smiu0161ljaju mistiu010dne konstrukcije na temu vjeu010dnog u017eivota. Siju i uu010dvru0161u0107uju bogobojaznost, svako upletanje u sfere duhovnosti u017eivota i smrti iz drugih druu0161tvenih slojeva proglau0161avaju herezom. Nametljivo zadru017eavaju pravo promoviranja povratka mrtvaca na ovaj svijet, zbog u010dega prema vlastitom interesu preporuu010duju kontakte za obrau0107anje i zagovor.

Glorificiraju se ukazanja svetica i svetaca, uzvisuju se iskustva susreta s izmrcvarenim Isusom Kristom muu010denikom i njegovom u017ealosnom majkom. Vjerska zajednica, kao dobar menadu017eer, brani autorska djela bibliografa i historiu010dara u010dlanova svojih zajednica. No oni bi se razbjeu017eali kad bi im nalou017eili da za primjer podnesu muku Kristovu od prvog do posljednjeg koraka na svojim pognutim leu0111ima.u00a0

Sasvim je jasno da bi danas malotko podnio zabijanje konjskih u010davala u svoje tijelo, trnovu krunu, kamenovanje i pribijanje na kriu017e. Pa ipak, teu0161ko je zanemariti da svako vrijeme isprovocira svoju varijaciju razapetog u010dovjeka na kriu017eu kao polog za vjeu010dni u017eivot. Ukazanja Fride Kahlo na crvenoj istarskoj zemlji u startu bi proglasili izmiu0161ljotinom fanatiu010dnih u0161tovatelja slikarice s vijencem rascvjetalog bagrema u kosi. Izvrgavali bi ruglu njezin lik koji je bosim nogama stajao na trnovitom grmu istarskih u017diu017eula i prostrijeljenu krvavu grlicu koju je dru017eala na rukama ispruu017eenim prema zabezeknutim studentima slikarske kolonije. Turistiu010dki djelatnici brzo su pou010deli tumau010diti strancima da je istarska zemlja postala crvena od krvi koja je potekla s ruku Fride Kahlo s grou017enjanskog brda na kojem se ukazala. Ta krv razlila se po cijelom poluotoku, preobrau017eavajuu0107i istarsku glinu iz boje duhana u sru017e svijetle krvi.

Da se kojim u010dudom sve ovo dogodilo prije desetak godina, vjerojatno bi zavru0161ilo pred Vatikanskim sudovima, bez obzira na to u0161to se Fridino ukazanje ponavljalo svakodnevno izmeu0111u mjeseu010devih mijena toga ljeta. Studenti ljetne slikarske kolonije pratili su ga, zajedno sa znatiu017eeljnim turistima, u zelenom gaju kod Grou017enjana tijekom svoje slikarske meditacije meu0111u zrikavcima, smolom i borovima. Nau0161a je kultura, unatou010d prisutnosti vjerskih organizacija i znanosti, duhovno priglupa, posebno kada su posrijedi smrt i besmrtnost. Nau017ealost, znanje nam je ograniu010deno, a pred nama je jou0161 mnogo posla u razumijevanju vrhunaca vlastite evolucije.u00a0

Nepismeni smo kad je rijeu010d o prostoru i vremenu u kojima u017eivimo. u0160okantno je da se danas o prelasku iz u017eivota u smrt izmiu0161ljaju mirakuli straha, a rijeu010d je o procesu koji je zapravo vrlo jednostavan, vjeu0161tini kao u0161to je hodanje. u010covjek jednostavno prelazi iz jednog oblika u017eivota u drugi. Iz vlastitog iskustva mogu posvjedou010diti da to nije niu0161ta u0161to veu0107 u nekom obliku nisam prou0161ao.

U ranom djetinjstvu prepoznao sam svojevrsnu sposobnost osjeu0107anja mirisa smrti u kuu0107ama nakon u0161to bi umrle bebe, djedovi ili bake. Ta sposobnost izazvala je u meni inat zbog kojega sve do danas nisam u017eelio umrijeti. Sada kad znam i kad dou0111e to vrijeme, samo u0107u kao leptir zamijeniti tijelo, njegov oblik i izgled. U punoj vjeri mogu podru017eati tvrdnju da je smrt samo prizor kozmiu010dke drame, kao u0161to su nau0161i u017eivoti simboli u tim prizorima. Zato nam ostaje veseliti se u0161to sudjelujemo u beskrajnim kozmiu010dkim procesima.

Buduu0107i da se slau017eemo kako postoje burni strahovi vezani uz smrt, mogu otkriti jedan koji se povremeno javlja i meni. Uu017easavam se, naime, procesa umiranja, ne same smrti, jer znam da u0107u samo prijeu0107i mostom u drugi oblik u017eivota. Fluidna svijest preu017eivjet u0107e tu tranziciju, ali tijelo ne. Upravo je ta svijest u010dvrsta, istanu010dana vibracija koja me neraskidivo povezuje sa svemirom i izvorom.

Kopajuu0107i po dokumentima o Federicovoj smrti, morao sam raspru0161iti gustu maglu i preskakati brda formalnih prepreka kako bih se probio do gorke sile straha i umiranja koja je Federica prisilno izgurala iz ovog svijeta u neki drugi, a u meni izazvala nevjericu, zaprepau0161tenje i bol. Kaos slijepih informacija tutnjao je beskrajnim serpentinama te mi prijetio u010dak i ubojstvom, kao i svakom tko je krenuo baviti se tim stvarima i za njima putovati. Istina je izbijala iz srca na usta, no bilo je zabranjeno objelodaniti je. Tiu0161ina o toj smrti zavladala je svijetom, a dogau0111aji koje je izdajniu010dka kultura izbrisala iz sjeu0107anja nestali su s lica u017eivota.

Sledio sam se, sliu010dno kao u0161to se zaleu0111uje meso u hladnjau010dama gradskih klaonica, kad sam se suou010dio s detaljima Federicova umiranja. U svemiru ne postoji snaga oprau0161tanja zvjerstava koja su zbratimljeni reu017eimi Crkve i politike pou010dinili nad slobodnim u010dovjekom zarobljenim u njihovim u0161akama. Divljau0161tvo i masakr nad mojim njeu017enim prijateljem, najveu0107im muu010denikom meu0111u umjetnicima, sliu010dni su otkupljujuu0107em bolu Isusa Krista, i jednako teu0161ki.

Bog je tuu017ean; moguu0107e je vidjeti suze u njegovim ou010dima koje ne stigne obrisati jer se ovakva muu010denja ljudi danas provode svakodnevno. Konau010dno objelodanjeni dokumenti upuu0107uju da iza paravana ovog skandaloznog masakra nad mojim prijateljem stoje tadau0161nje crkvene elite, a dru017eavne arhive sluu010daj vode pod tajnim kodom u201cfgl xx mortisha1939u201d. Danas okupljene pod egidom u201cfgl xx mortisha1939u201d, prepoznajemo, nau017ealost, imena i aktere kojih se povijest sjeu0107a kao najbliu017eih suradnika fau0161izma.

Gotovo bratska povezanost s mrau010dnim vremenima ou010dituje se u sjaju dijamanata koji krase njihove prste i vratove, kao i blistavim mjestima na njihovim paradnim haljinama koja imaju svoju cijenu. Nau0161e doba raspolau017ee informacijama da su spomenute elite iz u0161ifre u201cfgl xx mortisha1939u201d temeljnim istrau017eivanjima prepoznate kao crkvena policija, koja je naruu010dila i isplatila pogubljenje grlice u grudima pjesnika.u00a0

Ne mareu0107i za istinu, isti dirigenti danas prikazuju masovne mirakule u kojima nas guu0161e u oblacima tamjana te lakim korakom privode svijest svijeta u tamnice i mrau010dne zatvore. Nikada se nisu oprali od klanja anu0111ela po livadama i zaprau0161enim drumovima kod Viznara iznad Granade. Kojem bi me to bogu priveli kad su smaknuli svakog koga je bog poznavao bolje nego njih?

Dok ovo piu0161em, oni su i dalje snau017ean klan preruu0161en u najbolju kostimografiju svijeta. Sjede na kovu010dezima zlata nasukanim na obali svijeta i dogovaraju buduu0107nost planeta. Neugodno je pitati zau0161to bi nam bau0161 oni otkrili jednostavnost prelaska u druge sfere u017eivota. Kojim bi dogmama gospodarila u201cmafija trnja i kriu017eau201d kada bismo imali istine u svojim rukama?

Od u201cpucnja u grlicu na drumu 1939.u201d zanijemio je kulturni svijet, a kardinali su snau017enije sabili redove kako bi sakrili istinu o svojem u010dereu010denju izopu0107enog pjesnika, jer je u0161okantna i poniu017eavajuu0107a za cjelokupni ljudski rod. Nau017ealost, umrli ne mogu fiziu010dki dou0107i u svijet u017eivih te razotkriti istinu i detalje o svojoj smrti jer je smrt nepovratan proces.u00a0

Nakon nje tijelo prolazi proces raspadanja, ali duu0161a ili duh nastavljaju postojati i putovati. Kada umremo, ne znau010di da viu0161e ne postojimo. Umiranje je most kojim se prelazi iz jednog u017eivota u drugi. Dokazano. U nau0161em vremenu nesporno je postojanje duhova preminulih koji se mogu pojaviti u svijetu u017eivih, jer duhovi ostaju na mjestima koja su im bila draga za u017eivota, ili mogu biti pozvani i imati utjecaj na u017eivote svojih u0161tiu0107enika, pogotovo ako su u010dau0161u0107eni i obou017eavani. Na neki nau010din smrt pruu017ea moguu0107nost mrtvima da u017eive kroz nas. Njihove ideje, vrijednosti i djela

mogu nastaviti utjecati na svijet kroz nau0161e djelovanje i mogu nas nadahnuti da nastavimo njihovu borbu za pravednu stvar.u00a0

Sve je to moguu0107e jer kad smo usred u017eivota, stojimo usred smrti.