Melchor je upao u lokal i, probijajući si put među gostima, zaputio se prema šanku, sjeo na barski stolac i naručio viski. Konobar ga je pogledao kao da je izvanzemaljac.

“Što ti radiš ovdje?” pitao je.
“Smiri se”, odvratio je Melchor. “Dolazim u miru.”
“U miru?”
“Tako je. Hoćeš li mi natočiti viski ili nećeš?”
Konobaru je trebalo neko vrijeme da odgovori.
“Čisti ili s ledom?”
“Čisti.”
Bilo je prošlo tri po ponoći, ali mjesto je još uvijek bilo dosta popunjeno. Nekoliko je golih ili polugolih djevojaka izrešetanih stroboskopskim svjetlima plesalo po osvijetljenoj pisti koja je prolazila sredinom glavne prostorije dok ih je nekolicina muškaraca gutala gladnim očima; tu i tamo druge su djevojke, same, u parovima ili u skupinama, čekale dolazak zadnjih klijenata. Ili kraj noći. Iz zvučnika je odjekivala “Like a Virgin”, stara Madonnina pjesma.

“Da ne vidim vlastitim očima, ne bih vjerovao”, začuo je Melchor iza leđa.

Dok mu je konobar točio viski, čovjek koji je to netom izgovorio sjeo je na barski stolac kraj policajca. Bio je to mulat odjeven u tamnu odjeću, ćelav i nabildan, ne niži od dva metra. Melchor je otpio dugačak gutljaj svojega pića, a mulat je pokazao na viski.

“Odustao si od Coca-Cole?”
“Jesam”, odgovorio je Melchor. “Danas slavim.”
Mulat je pokazao dva niza kao snijeg bijelih zuba.
“Ma nemoj?” pitao je. “A što slaviš? To što je sudac presudio u našu

korist i ostavio te spuštenih gaća?”
“Sudac nije presudio u vašu korist, šupčino”, ispravio ga je Melchor.

“Samo je rekao da nema dokaza protiv vas. Ali ne brini se, ja ću ih naći. Natoči mi još jedan viski.”

Konobar, koji se nije bio odmaknuo od njih i koji je držao bocu u rukama, ponovno mu je natočio. Još uvijek se smiješeći, mulat se zavrtio na barskome stolcu dok se leđima nije okrenuo šanku i, laktova još uvijek položenih na njega, zagledao se u plesačice na pisti. Melchor je otpio još jedan gutljaj viskija.

“Znaš li zašto mi se toliko sviđa ovo mjesto?” pitao je.

Mulat nije ništa odgovorio. Melchor je ponovno prinio čašu usnama.

“Zato što me podsjeća na djetinjstvo”, rekao je, progutavši. “Moja je majka bila kurva, znaš? Dakle, odrastao sam na ovakvim mjestima, okružen kurvama poput ovih i svodnicima poput tebe. To slavim: povratak kući.”

Madonnina je pjesma završavala, a mulatov je grohot bučno odjeknuo u sve većoj tišini javne kuće. U zvučnicima je Rosalía odmah zamijenila Madonnu i dvije-tri cure pokrenule su se i zaplesale među klijentima i kolegicama. Mulat je položio ručetinu na Melchorovo rame.

“To volim, murjače”, rekao je. “Treba znati gubiti.” Ustao je i, namigujući konobaru i pokazujući na Melchora, dodao: “Kuća časti.”

Melchor je nastavio piti ne dižući pogled s čaše i, premda su ga sve cure poznavale, nijedna mu nije prišla. Ipak, kad je naručio treći viski, jedna od njih sjela je kraj njega. Bila je Španjolka, crnka, zrela, bujna i nosila je crni korzet s razgolićenim grudima. Prošla mu je dlanom po vratu i naručila čašu pjenušca. Konobar je upozorio Melchora:

“Piće za cure ne ulazi u čašćenje.”

Melchor je kimnuo u znak odobravanja i konobar je natočio pjenušac. Pili su čekajući da se momak udalji. Kad je otišao posluživati na drugi kraj šanka, Melchor je upitao:

“Nastavljamo s planom?”
“Naravno”, odgovorila je.
“Sigurno?” navaljivao je Melchor. “Ako nas ulove, imat ćeš problema.”
Žena je napravila ravnodušnu grimasu.
“Ne povlačim se ni pred kim, mali.”
Melchor je kimnuo i ne pogledavši je.
“U redu”, rekao je. “Pričekat ćemo još malo. Kad vidiš da se penjem, otiđi k njima. Ostavi vrata otvorena i reci im da ću odmah doći.” “Jako su uplašene. Hoćeš da ostanem dok ne dođeš?”
“Ne. Smiri ih. Reci im da se ništa neće dogoditi. Reci im da ću odmah doći. Onda otvori druga dvoja vrata, ona od balkona, i idi kući ili se vrati ovamo. Ne, bolje da odeš kući.” Načas je zastao. “Jesi li shvatila?”

“Jesam.”
Melchor je ponovno kimnuo, ali ovaj ju je put pogledao.
“Čuvaj se”, rekla je.
“I ti”, rekao je Melchor.
Žena je ustala s barskoga stolca i, ostavivši čašu nasred šanka, otišla. Melchor je nastavio piti, ne razgovarajući ni s kim osim s konobarom, ne dižući se osim kad bi išao na zahod. Kad je lokal gotovo posve opustio, ponovno se ukazao mulat, koji se, vidjevši ga, nevoljko osmjehnuo.

“Još si tu?” pitao je.

“Ovo mu je šesti viski”, odvratio je konobar umjesto njega. “Šteta što to nisu Coca-Cole: već bi bio mrtav.”

“Trebam tvojega šefa”, objavio je Melchor.

Mulat je nabrao čelo; osmijeh mu se naglo izbrisao, progutale su ga ljubičaste mesnate usne.

“Nije tu.”
Melchor je coknuo jezikom.

“Misliš da sam glup? Naravno da je tu. Ne odlazi dok ne zatvorite: da ga ne potkradete.”

Mulat ga je pogledao s mješavinom znatiželje i podozrivosti. “Zašto želiš vidjeti šefa?”
“To se tebe ne tiče.”
“Naravno da me se tiče.”

“Kaže da dolazi u miru”, posredovao je konobar.

Mulatov pogled skakao je s konobara na Melchora i s Melchora na konobara, koji je na koncu slegnuo ramenima.

“Želim mu se ispričati”, rekao je Melchor. “Zbog suđenja. Zbog gnjavaže. No, znaš već.”

Mulat kao da se opustio.

“Naravno. U redu. Ali ne moraš zato ići do njega. Ja ću mu prenijeti: smatraj da ti je oprošteno.”

“Želim mu nešto predložiti.” Mulat je ponovno postao napet. “Što?”
“To ti neću reći.”

“Onda zaboravi razgovor s njim.”

“Kako želiš. Ali prijedlog je interesantan, zanimat će ga.” Pogledao je konobara i dodao: “Sumnjam da će mu se svidjeti ako sazna da me nisi pustio da mu ga iznesem.”

Sad se mulat stao premišljati; ponovno je pogledao konobara i, proučavajući Melchora, nakon nekoliko sekundi malo se odmaknuo, taman toliko da može telefonirati bez opasnosti da ga čuju. Kad je završio poziv, mrzovoljno je policajcu pokazao da pođe za njim.

Roman je sa španjolskog jezika prevela Silvana Roglić.

Kupi knjigu!