Naslovna fotografija: Tisja Kljaković Braić / Foto: Galerija Klovićevi dvori
Ljeto na kulturnoj sceni Rijeke obilježit će velika izložba Spomenik živom čoviku akademske slikarice, spisateljice i ilustratorice Tisje Kljaković Braić. Izložba će biti postavljena u Galeriji Kortil koja djeluje u sklopu novoosnovane javne ustanove u kulturi Hrvatski kulturni dom na Sušaku 14. 7. – 4. 9., a otvorenje će se održati 13. 7. u 20 sati.
Kao što prenosi Jutarnji list, riječ je o izložbi koja je u sličnom izdanju postavljena u Klovićevim dvorima u Zagrebu prošle godine, a o kojoj je Ema Botica rekla sljedeće:
U privatnost su uključeni svi oni koji su mu najbliži, a tu je dimenziju Tisja ponovno otkrila i probudila svojim stvaralaštvom. Možda nije problem u običnom čovjeku, ta Tisja mu je “digla spomenik”. Kada umjetnost nauči stvarati i za svakodnevnog čovjeka, možda će onda i on pokušati bolje razumjeti i druge strane umjetnosti.
Tekst za katalog riječke izložbe napisao je romanopisac, kolumnist i scenarist Ante Tomić, a prenosimo ga u cijelosti.
“Opus je Tisje Kljaković Brajić dvostruk. Na jednoj strani su slike i skulpture, vrlo poetične. Opazite samo koliko je neba na njima. Dvije trećine slike katkad je samo arija, vjetar i oblaci. Pred tim praznim prostranstvom ljudi su sitni, beznačajni, gotovo bestjelesni. Ljudi lete po nebu kao nevjeste na Chagallovim slikama, mršavih torza i tankih ručica i nožica kao Giacomettijeve figure. S druge strane opusa ove autorice su karikature. Tu nema neba, likovi u obično u interijeru i nisu više mršavi. Njih dvoje, jednostavno nazvani ‘Oni’, su puniji, obilatiji, poput dama i gospode kakve je slikao i tesao Vasko Lipovac. Takvi okrugli i teški ‘Oni’, naravno, ne lete. Tisja ovdje prihvaća zakon gravitacije. Prizemljava se. Pada u prozu. Kako sam i sam prozaik, o karikaturama mi je lakše pisati. Imaju li ‘Oni’ djecu, došlo mi je iznenada. Na crtežima su uvijek samo njih dvoje, obično samo u vešu, u mudantama i kanotjerama, sad u kuhinji, sad primaćoj, sad u spavaćoj sobi, i prvo ćete pomisliti da su par bez djece. Jer, znate kako je djeci neugodno kad je mama bez ređipeta i obješene joj se sise njišu dok žustro usisava tepih. Ili sjediti s tatom, koji je samo u mudantama i kanotijeri, na kauču ispred televizora. Upitate ga gdje je daljinski, a tata ga izvuče negdje ispod guzice i bez riječi pruži. ‘Nema veze’, odgovorite mu odgurujući ga gadljivo, s dva prsta. Ne, djece tu definitivno nema, zaključujete gledajući karikature Tisje Kljaković Brajić. Bucmasta gospođa i njezin nosati dugonja žive sami, a ako su se nekad ipak osmjelili na pustolovinu prokreacije, ako su rađali i podizali potomstvo, bilo je to davno. Djeca su odrasla i otišla. Kći je, na primjer, na trećoj godini medicine u Zagrebu, a sin otprije nekoliko godina živi s curom na Kmanu. Dođu rijetko, vikendima, roditeljima na ručak. Mama onda iznese na stol tingul od pivca sa širokim rezancima, a tata gnjavi glupim pitanjima tipa: ‘Triba li ti para?’ ili ‘Misliš li se ti ženit?’ Ništa od toga autorica nije nacrtala, ali opet, sve je tu. Izronilo je iz rudimentarnog crteža. Iz bjeline papira s nekoliko gotovo ovlašnih linija raskošno je oživjelo u tri dimenzije, sa svim zvukovima, bojama, mirisima i okusima. Katkad je dovoljan samo jedan, jedan jedini, ali brižljivo izabrani detalj, da vam čitav prizor iz života sredovječnog bračnog para, žene i muškarca koji bi mogli biti vaši mama i tata, u trenutku, kao čarolijom pukne pred očima. Jedna je sitnica prekidač koji vam osvijetli čitavu sobu uspomena. Naći tu sitnicu, vidjeti istinu u njoj, to vam se, djeco, zove umjetnost. Nagonski ćete je prepoznati ako i niste bogzna kako estetski potkovani. To je prvo što je karikature Tisje Kljaković Braić učinilo široko omiljenim, prvo na društvenim mrežama, a potom i u knjigama: njezin dar za otkrivanje detalja u kojima je sadržana istina. Drugo je nešto što karikature obično nemaju: emocija. Preciznije, ljubav. Još uže, bračna ljubav. U srednjim godinama, kad djeca odrastu i odu. ‘Oni’ nisu standardna ljubavna priča iz tisuća filmova i televizijskih serija o mladićima i djevojkama koji se lakomisleno voze u kabrioletima, o nekim odvjetničkim pripravnicima ili specijalizantima sa širokim bisernim osmijesima i čvrstim trbušnjacima. Tisjini junaci davno su prošli prosječnu dob junaka romantičnih komedija. U noćnu uru, dok se omladina radosno predaje razvratu, njih dvoje krupni i otromboljeni hrču ispred televizora. Postali su cinični, oprezni, štedljivi, ne oduševljavaju ih temperamentne geste kao nekad. Pojavi li se on na dvadeset petu godišnjicu braka s velikim buketom na vratima, nju će to prije natjerati u bijes, nego raznježiti. ‘Budalo’, kazat će mu, ‘mogla sam kupit dva kila teletine.’ Ipak, nemojte da vas odsustvo klasične romantike prevari, njihova ljubav nije manja. Dapače, šetajući se u mudantama i kanotjerama po stanu, njušeći znojna pazuha jedno drugome i prazneći crijeva i mjehure jedno pred drugim, oni se sasvim slobodno, bez ikakvog straha razotkrivaju i predaju. Uzajamno su bliži nego ijedan par u dvadesetima. I to Tisjine crteže čini zapravo romantičnijim od svih filmova i serija koje nude i RTL, i Nova, i HBO i Netflix. Nakon svih godina koje su prošle u trenu, dok si se okrenuo, guzatoj je gospođi njezin nosati dugonja još lijep, a on obožava svaku njezinu striju i gljivicu na noktima.”
Svakako posjetite ovu sjajnu izložbu!
Vijest je izvorno objavljena na stranicama Jutarnjeg lista
Add comment