mala lara

ja imam malu laru
stavim je u džep i kažem
hajde mala lara budi kosjenka
hajde budi malo nešto drugo
a mala lara uzme olovku i napiše
ujesen livade uvenu,
ali ja ih vidim zelene
ujesen ih uberu i nahrane stoku
ali ja nacrtam nanovo svaku travku
ja imam malu laru
stavim je iza uha i kažem
čekaj kad mi te bude želja
čekaj dok kosa naraste da se spustiš
kao zlatokosa do svog princa
a mala lara uzme škare
od papira napravi šest pari ruku
svih šest će ti zatrebati
jedne za mamu
jedne za tatu
jedne za postavljanje stola
jedne za rukovanje sa strancima
jedne za noć
jedne za zimu
ja imam malu laru
stavim je na stol i kažem
budi mirna, mala lara,
brzo ću se vratiti
ali mala lara skoči na noge i kaže
livade ujesen uvenu,
ali ja ću otopiti ledenjak
ja ću donijeti sunce
ja ću pjevati u vlati
dok pjesma ne postane sjeme
ja imam malu laru
stavim je u krevet i kažem
sad spavaj mala lara
spavaj jer sutra moraš dugo hodati
a mala lara ustane kad zaspim
posadi livadu u dnevnoj sobi
i pjeva joj dok ne usne:
bila jednom mala lara
bila jednom mala lara
izrasla u hrast

polupani lončići

žmiri čelom naslonjen
na ulazna vrata zgrade
jedan, dva, tri kata
četiri, pet, šest, sedam stanova
čučim iza grma, imam
osam, devet, deset godina
i ne razumijem zašto njegov otac toliko pije
zašto ne voli mog oca
brani nam da se igramo nakon škole
jedanaest, dvanaest, trinaest ožiljaka
na podlaktici njegove sestre
čula sam sinoć kako viče
njihov je otac zapalio namještaj
pod mojim balkonom urlao da je rat
četrnaest, petnaest, šesnaest
ljeta joj kola tijelom
na plaži morskom travom
skriva raširene noge, ocu je važno
samo da se ne križa s tri prsta
sedamnaest, osamnaest, devetnaest puta
kažem joj, odlazim
samoj sebi zvučim prazno
dvadeset
tko se nije skrio magarac je bio
imam devet godina, čučim iza grma
moj spas za mene
imam devet godina, on ima deset
pik spas za mene
pronalazi sestru iza traktora
udara joj šamar
imam devet godina, vičem
polupani lončići
plačem cijelu noć u krevetu

oslobod(a)

poljubila sam ženu na otoku
imala je ruke duže od čempresa
govorila je isprekidano i tiho poput valova
nisam razumjela njezin jezik, ali sam znala
jug nikada nije bio bliže prstima
mirisala je na smilje, bila je oslobod
ljekovita biljka jer je bola, bila je sloboda
od osloboda kap jedna tebi, jedna meni
poljubila sam ju i više nije govorila
izvjesila je maramu na prozor
žutu kao proljeće, kao podne
poljubila sam ženu na otoku
dala sam joj ime lara
rekla sam joj, sad smo isto
sad si stablo rogača
ujesen ćemo se samljeti
i napraviti pogaču

majci umjesto unuka

Svojoj majci umjesto unuka
Poklanjam duge šutnje u telefonskim razgovorima
I kada lažem, ne činim to zbog sebe
I kad si lažem, činim to za sebe
Poklanjam joj svjećice na rođendanskoj torti
Već ih je dovoljno da osvijetli cijelu kuću
Poklanjam joj previše puta ponovljena
Imena svojih prijatelja, bendova i knjiga
Sve izlaske na koje za nju nikada nisam otišla
Sve zore zbijene na tramvajskoj stanici Trešnjevački trg
Sve jutarnje buseve na relaciji Vis–Komiža
Sve jela sam kad nisam jela
Sve budna sam kad sam ponovno zaspala
Sve doma sam kad sam bila daleko
Poklanjam joj večernje šetnje uz potok
Poklopljene slušalice, svoje trenutke nježnosti
Poklanjam joj dugu kovrčavu kosu
Šaljem u koverti lokne preko mora
Kažem joj, to više nije moje, nisu ja
Poklanjam joj prepune ormare odjeće
Šarene uzorke, prespavane obaveze, dvodnevne mamurluke
Dupli pelinkovac, pivo i gin
Poklanjam sladoled u kornetu i kutiji
Vikende kad ne ustajem iz kreveta
Krive odluke, zaljubljivanja, voljenja
Bol, bol, bol, bol, iako ne želim, bol
Odljubljivanja, zaljubljivanja, voljenje,
Bol, bol, i kažem ovo je zadnji put
Poklanjam joj ljeto onako kako se dariva dijete
Dajem joj dane kao lizalice
Uvijek u slično doba i kad je tužna
Poklanjam joj večeri uz krimi serije
Ponavljam – sve će biti dobro
Umjesto unuka poklanjam joj slabosti
Svoje ruke djeteta, svoje srce djeteta
Sebe dijete koje će možda ipak jednom
Nekome biti majka
Poklanjam joj obećanje – ako se nikad ne vratim
Neću zaboraviti da se cigarete ne pale na svijećama
I da se riba jede jedino golim rukama

speed date

rođena sam na Vidovdan
cijeli je šaržer ispaljen u nebo
ime mi je moglo biti Vida
ali brzo bih postala vijak
na rasklimanom stolu rodni list
jedan dalmatinski grad
sirena za uzbunu
rođena sam dvaput
prvi put u siječnju
umalo me pojeo mamin brat
zapeo u njenom tijelu
narastao kao naranča
rođena sam na dan
kad je Gavrilo slijedio princip
jedino što nas veže je to
što nekad slušam Franz Ferdinand
kad netko izgovori atentat
voljela bih znati brže trčati
na satu tjelesnog uvijek sam
hodala zadnja dva kruga
u krvi mi je čekanje
jer dugo nisam imala ime
dok se plava Lara iz filma nije
vratila na dan Živagova sprovoda
rođena sam u nedjelju popodne
zvali su me pikula jer sam mogla
stati cijela u kutiju cipela
s kovrčavom crnom kosom
kao i sada nikada nisam plakala

Zbirku pjesama “Dva puta za jug” možete naručiti ovdje.