Piu0161e: Seid Serdareviu0107

Kao u0161to znamo, u017eivimo u opasnim vremenima u2013 ali nisu li vremena oduvijek bila opasna? I nije li pravo pitanje jesmo li spremni suou010diti se s opasnou0161u0107u, prevenirati je i jasno odrediti u0161to je zapravo opasnost? u017divimo u vremenu u kojem su ratovi nau0161a svakodnevica, no nije li tako bilo oduvijek? Samo su sredstva razaranja postala mou0107nija, a osjeu0107aj da se ratovi dogau0111aju u nau0161em dnevnom boravku uu010dinio ih je bliu017eima, iako ih jednim klikom mou017eemo ukloniti sa zaslona. Ali to su stvarne patnje milijuna ljudi u2013 od Ukrajine, gdje nemilosrdni rat bjesni veu0107 viu0161e od jedanaest godina, a u punom obujmu viu0161e od tri i pol godine, do Bliskog istoka, koji nije miran od kraja Drugoga svjetskog rata. Teroristiu010dki napad Hamasa 7. listopada 2023. podignuo je sukob na novu razinu, izraelski odgovor bio je i ostao brutalan, a pred patnjom civilnog stanovniu0161tva Gaze ne mou017eemo ostati ravnoduu0161ni. O ratovima na afriu010dkom kontinentu i patnjama ljudi u Sudanu europski i svjetski mediji gotovo i ne govore. Pred nau0161im se ou010dima dogau0111a militarizacija jednaka hladnoratovskoj s jedne strane a s druge fau0161istiu010dke i populistiu010dke parole i djela.

u017divimo u vremenu straha u2013 ne samo od rata, veu0107 i od ekolou0161ke katastrofe koju izazivamo vlastitim djelovanjem; straha od toga hou0107emo li imati pitke vode i resursa; zatim straha od strojeva, od umjetne inteligencije i neizvjesne buduu0107nosti koja nam se dogau0111a, ili se veu0107 dogodila, a da toga nismo svjesni. Sve to izaziva nepovjerenje, strah i potragu za krivcima, za brzim i jednostavnim odgovorima kojih nema. Sve to tjera ljude da se okupljaju jer je u masi laku0161e, a tada se odgovornost pripisuje drugima i drugau010dijima.u00a0

No to je samo jedna strane medalje. Jer s druge strane imamo posveu0107ene pojedince koji se pomau017eu drugima, ljude iz susjedstva koji u010dine dobro, ljude koji rade svoje poslove da bi svijet funkcionirao od pekara do lijeu010dnika i profesora. Imamo kulturu i knjiu017eevnost koja se ne boji. Kultura i knjiu017eevnost mjesta su gdje se pojedinac suou010dava sa strahovima u2013 najprije vlastitim, a potom i tuu0111im. Knjiu017eevnost nam govori kakvi smo ljudi u2013 dobri, zli, opasni, slabi i jaki. Knjiu017eevnost je u010desto istina stvarnija od stvarnosti, jer autorice i autori piu0161u o svojim zebnjama i osobnim povijestima koje postaju i nau0161e. Dok svjedou010dimo kulturi zaborava u2013 kada se i ovdje u Hrvatskoj, kao i drugdje, zaboravljaju zlou010dini, a opet uzvikuju parole i slogani pod kojima su ti zlou010dini pou010dinjeni u2013 pred nau0161im se ou010dima odvija promjena koja ne sluti na dobro: sveopu0107a kontrola i ukidanje razliu010ditosti, zabrane kulturnih dogau0111aja i tribina, nau017ealost i u Hrvatskoj postaju normalne, vidimo samo nedavni sluu010daj u Benkovcu, imamo pritiske na festivale u u0160ibeniku, napade na pisce i javna zastrau0161ivanja, ne samo na internetskom prostoru veu0107 i na zidovima zgrada. Je li to sve tek uvertira u paljenje knjiga i uu0161utkavanja nepou0107udnih? To su pojave na koje trebamo ukazati, jer jedino u kulturi, a ponajviu0161e u knjiu017eevnosti, mou017eemo otvarati prostor dijalogu, prostor za druge, prostor u kojem preispitujemo sebe i vlastite osjeu0107aje.

Uloga knjiu017eevnosti i kulture nije govoriti velike istine niti mijenjati svijet, nego polako mijenjati pojedinca. Knjiu017eevnost zahtijeva pozornog u010ditatelja, koncentraciju i kontemplaciju u2013 sve ono u0161to ubrzani svijet negira. Ovdje, na Festivalu svjetske knjiu017eevnosti, nau0161e u0107e gou0161u0107e i gosti, autorice i autori, njih viu0161e od osamdeset iz sedamnaest zemalja, razgovarati s nama o svojim djelima. Oni ne mogu ponuditi velike odgovore, ali mogu ono najvau017enije: pomou0107i nam da zakorau010dimo iz vlastite perspektive u perspektivu drugoga, da shvatimo zau0161to netko neu0161to u010dini, da se suou010dimo sa strahovima i pokuu0161amo ih artikulirati.

Na viu0161e od trideset programa, ovdje na pozornicama Hrvatskoga narodnog kazaliu0161ta u Zagrebu, ovih u0107emo dana uu017eivati u razgovorima s ponajboljim autorima nau0161ega vremena i njihovim prevoditeljima, govorit u0107emo o njihovim djelima, a kroz njih posredno i o nau0161em vremenu i trenutku u kojem u017eivimo. Neu0107emo rijeu0161iti svjetske probleme u2013 to nije cilj knjiu017eevnog djela u2013 ali u0107emo dobiti moguu0107nost da o svemu razmiu0161ljamo i promiu0161ljamo. A samo misleu0107i ljudi, pojedinci nasuprot masi, oni su koji mijenjaju svijet.