Temeljenje kuće; Marija Andrijašević
Marija Andrijašević zbirkom poezije u prozi razotkriva strukturu kuće, doma, ishodišta, ognjišta. Obiteljski odnosi prikazani su isključivo fragmentarno, onoliko koliko je dovoljno da se opiše kuća i njena armatura, nosiva povijest zajednice. Ritam koji osvaja na prvu podebljan je oblikom cigle, pravokutnika, a emocije se pretaču kroz ponavljanja, retorička pitanja, elipse. Kuća je nositeljica stabilnosti, konačna stanica nakon putovanja i traženja, ona je važna jer uspostavlja ravnotežu, jer suočava sa redom, ali i mogućnostima.”Želim da kuća mome tijelu da ono što mu ja nikad nisam, slobodu.” Istodobno gradeći dvije kuće, onu na zemlji i u onu u sebi, Andrijašević pomiruje svoje odrastanje i zrelost, svoje nesigurnosti i svoju stabilnost u pokretu. Kuća i tijelo su povezani, žile i hodnici sužavaju se i šire shodno okolnostima i planovima. Zemlja i svijest su raskopani, sve kako bi se napravio temelj, izgradila kuća, izgradila pomirenost sa svijetom, onim unutarnjim i onim vanjskim.
Kristina
Razstvaranje; Anne Carson
Anne Carson u Razstvaranju ne ograničava se na jednu književnu vrstu, već se služi književnošću kako bi artikulirala i provela naslovnu ideju, a to je da tek potpunom negacijom sebe, ja dolazi do ispunjenja. Carson piše s mjesta manjka, iz kojeg proizlaze žudnja, čežnja, ljubav kao temeljne zadanosti ljudskog (smrtnog) bića. Autorica se trudi rastočiti vladajuće binarizme totalitet/ništa, muško/žensko, razum/osjećaji, stoga je u pjesmama njezin lirski subjekt fragmentiran, u esejima autorski glas prepušta mjesto citatu, a hibridne forme – “opere”, “scenariji”, “drame” – preuzimaju likove, situacije i motive iz mitologije i umjetničkih djela. Od Homera i Sapfe do Virginije Woolf i Samuela Becketta, od Platona do Simone Weil, Anne Carson gradi tekst koji je njen koliko i njihov, a u konačnici jedinstven i neponovljiv.
Nikola
Ja se zovem lidija deduš; Lidija Deduš
Zbirka „ja se zovem lidija deduš“ žanrovski je teško odrediva. To su, prije svega, kraći zapisi karakterističnog početka „ja se zovem lidija deduš“ koji variraju duljinom, temom, tonom, emocijom i ritmom. Reduciranjem velikih početnih slova i očekivanih stilskih figura odaje se dojam prkosa i modernosti, te se može primijetiti distinkcija između Lidije Deduš (autorice) i lidije deduš (protagonistkinje) koja je rascjepkana na onoliko identiteta koliko je proznih zapisa. Zapisi su podijeljeni u deset tematskih cjelina. Zbirka obiluje humorom kojim se čitatelj uvlači u svijet, te nakon što ga se lakoćom i nesputanosti pridobije, progovara i o važnim temama, borbama, boli i previranjima. Domišljato i dosjetljivo donosi svakodnevicu u kojoj se svatko može pronaći u nekoliko epizoda ove introspekcijske igre.
Blagica
Krađa; Senko Karuza
Senko Karuza nakon niza zanimljivih i uspješnih zbirki priča posljednjih godina pribjegava pjesmama kao formi kojom se učestalo izražava. Bez oscilacija u kvaliteti pritom. Zbirka pjesama naslovljena „Krađa“ treća je u tom nizu te samim naslovom evocira sadržaj. Naime, autor u ovom djelu koristi ostale autore (i njihova ostvarenja) kako bi dobio svojevrsnu polazišnu točku za svoja razmatranja. Iako se često referira na predložak koji mu je u fokusu, svakoj pjesmi pojedinačno daje i svoj osobni obol razrađujući je na sebi svojstven način. Uzimajući esenciju od originala te oplemenjujući je svojim izoštrenim uvidom Senko Karuza svrsishodno i maestralno obrađuje šarolike teme poprimajući brojna lica.
Ivo
Za uspoređivanje dojmova posjetite nas u knjižari na adresi Mislavova 17!
Add comment