Ovotjedni izbor u znaku je francuskih autora, a svaki naslov, na ovaj ili onaj način, progovara o osobnim preobrazbama i nastojanju da izvučemo najbolje iz života:

U kavani izgubljene mladosti; Patrick Modiano

Patrick Modiano u romanu U kavani izgubljene mladosti obrađuje teme sjećanja i sjete, prolaznosti vremena i važnosti pojedinih instanci u istom, stjecanja i gubljenja identiteta te vječitog vraćanja istog, što se kao Nietzscheova maksima konstantno provlači kroz djelo. U konstrukciji fabule presudnu ulogu ima kulisa poslijeratnog Pariza, odnosno jedna kavana kao mikrolokacija koja na amblematičan način sintetizira živopisnost i boemštinu likova koji je pohode i u njoj djeluju te kroz taj kanal adresira širu društvenu scenu posredstvom njihovih (mahom nesretnih) sudbina. Sam roman karakteriziraju i višestruki naratori koji, svatko na svoj način, pridonose slaganju dijelova u koherentnu cjelinu kroz različite osobne uvide. Tekst i zaplet djeluju naizgled jednostavni, no noirovsko ozračje te strukturirano nijansiranje likova i priče daju im svojevrsnu dubinu te roman čine lako prohodnim, a istovremeno izuzetno slojevitim i intrigantnim.

Ivo        

Kupi knjigu U kavani izgubljene mladosti!

Pisma čitateljici; Olja Savičević Ivančević

Iako se radi o još jednom dnevniku u ediciji Buybooka pod uredničkom palicom maestralnog Semezdina Mehmedinovića, Olja Savičević Ivančević u njega ubacuje i kratke priče, pjesme u prozi, time se odmičući od klasične forme dnevnika na koju smo navikli. Iako se, kako sam naslov govori, obraća direktno čitateljicama, ona kroz svoje zapise i čitatelje poziva na propitivanje ženskih tema, identiteta i ostalog. Nimalo suzdržana, na trenutke oštra (neki bi rekli i ljuta), Olja se “obračunava” sa svakodnevnicom i društvom koje i dalje u sebi sadrži patrijarhalna načela. Uz to, bavi se i drugim važnim društvenim i svakodnevnim temama: migrantska kriza, klimatske promjene… I u ovoj formi, autorica se pokazala kao jedna od vodećih predvodnica suvremene književne scene, ne samo u Hrvatskoj, već i u regiji.

Helena

Jezerska voda nikad nije slatka; Giulia Caminito

Odrastajući u šesteročlanoj obitelji koja se sastoji od starijeg brata, dva malena blizanca, oca invalida i tvrdoglave i uporne majke Antonije, Gaia je književni lik koji se ne zaboravlja tako lako. Rođena i odrasla u Rimu, ona seli s obitelji na jezero Bracciano u okolici Rima koje u čitatelju izaziva divljenje, ali na trenutke budi jezu. Našu nevjerojatno fascinantnu, na trenutke pomalo nasilnu junakinju koja pokušava naći svoje mjesto pod suncem unatoč klasnim barijerama, pratimo od osnovne škole pa sve do studija. Prepun snažnih ženskih likova i vrlo živih opisa, Jezerska voda nikad nije slatka roman je o cijeloj jednoj generaciji koja ne može računati na bolji i kvalitetniji život, već samo pokušati preživjeti u sadašnjosti koja je surova, teška i ponekad okrutna.

Helena

Kupi knjigu Jezerska voda nikad nije slatka!

Joga; Emmanuel Carrère

Pisac, koji je ujedno i pripovjedač, želi napisati koristan priručnik o jogi. Terensko istraživanje vodi ga na seminar/radionicu na kojoj će “zašutjeti na deset dana” i biti odvojen od svijeta i svih distrakcija. Odlučio je ostati do kraja, no događaj koji je šokirao svjetsku javnost, a koji je usko povezan s njegovim životom, izbacuje ga iz meditativnog stanja i vraća u stvarnost. U toj stvarnosti suočava se s gubitcima i tjeskobom koja ga podsjeća na neke ranije epizode. Nekoliko retrospektivnih linija vodi nas kroz boravak u psihijatrijskoj ustanovi, ljubavni kolaps, te grčki otok Lerosa na kojem je vodio radionicu kreativnog pisanja za izbjeglice. Carrèreovo je pisanje cijelo vrijeme zadivljujuće iskreno, hrabro, zavodljivo i protkano priličnom dozom crnog humora. Joga je roman koji nas podsjeća da traganje za istinom, smislom i ljubavlju traje cijeli život, te da je meditacija, između ostalog, “kad vidimo stvari onakvima kakve jesu”.

Kristina

Preobrazba: metoda; Édouard Louis

Louisev posljednji roman možda je njegovo najzaokruženije djelo dosad. Kao i u prethodnim romanima, Louis primjenjuje gotovo sociološku autoanalizu kako bi trasirao svoj put od bijede ruralne Francuske do pariških elita. Sagledavajući svoja sjećanja kroz matricu klase i seksualnosti, on opisuje različite oblike institucionalnog i simboličkog nasilja kojemu su izloženi pojedinci s dna društvene ljestvice, kao i promjene fizičkog izgleda, ponašanja i govora koje su nužne kako bi se njome uspeli. No autor također preispituje opravdanost moralnih ocjena koje takve pojedince optužuju za klasnu izdaju, prevaru i glumu. Roman je prije svega obračun sa svojevrsnom survivor’s guilt onoga tko je odlučio promijeniti sebe kako bi se uzdigao, pismo onima koje je na tom putu „iskoristio“, osvještavanje vlastitih predrasuda prema onima „ispod“ i onima „iznad“, ali na koncu i pomirenje sa samim sobom.

Nikola

Ako vas neki od naslova zaintrigira ili osvoji, svoje nam dojmove možete prenijeti u našoj knjižari u Mislavovoj 17!