Ljubav je glagol; Srđan Sandić

Pred nama je zbirka poezije koja je simpatično katarzična u svojem razotkrivanju neizbježnog, evociranju emocijske prošlosti, emotivnom rudarenju koje zaokuplja. Spontana, neposredna promišljanja o prirodi odnosa koji traju ili su prestali trajati, ekspolzivno su razmahana do samog žilavog ruba poezije. Prate ih valovi oduševljenja i malodušnosti, beznađa i ushićenosti. Slikovito je to i prkosno rađanje ljepote iz čežnje, boli, nostalgije i gubitaka. Sandić koristi neku razgovornu naraciju, njegove su slike nerijetko nedovršene, baš kao i misli, jer ih se ponekad i boji odmisliti do kraja. Njegov lirski subjekt je u tom plesu leda i vatre neizmjerno zaigran i dosjetljiv. Baš kao i ljubav sama, i riječi divljaju u njemu, neodlučne, sumnjičave i beskrajno zgrčene, a na nama je da se predamo njihovoj (sa)moći.

Kristina

kupite knjigu Ljubav je glagol

Ni na asfaltu, ni na zemlji; Suzana Matić
 

Zbirka poezije strukturno je podijeljena na dva dijela – Na asfaltu i Na zemlji, nakon svojevrsnog „uvoda“. U prvom djelu osvrće se na sadašnjost te polako putuje prema sjećanjima iz djetinjstva i odrastanja koji će biti u fokusu u drugom dijelu. Asfalt je simbolički grad, sadašnjost, izgrađeni život, a zemlja je prošlost, (pri)sjećanje, upečatljivost formativnih trenutaka. Granice umjetnog (asfalt) i prirodnog (zemlja) nisu strogo određene, a svaka pjesma ima prepoznatljiv stilski pečat autorice. Tema koja se nameće kao neizbježna je promjena, a između stihova obiluju borbe, svakodnevne i životne. Kao što se najavljuje na samom početku, pisanje u rukavicama ovdje nije prisutno.  S. Matić dosjetljivo i umjereno oslikava univerzalnosti ljudskih života.

Blagica

kupite knjigu Ni na asfaltu, ni na zemlji

Popis stvarnih stvari; Nikola Šerventić
 

Prva zbirka dobitnika nagrade Na vrh jezika varljivo je jednostavna. Autor se svojim nekićenim stihovima i ogoljelom sintaksom približava granici na kojoj se dotiču svijet i jezik. Kroz trenje riječi i stvari on podriva samorazumljivost svakodnevice i očuđuje doticaj lirskog subjekta s njegovom okolinom; ponavljanje pridjeva uz blage značenje pomake, alternacija različitih zamjenica i srodni postupci ne dovode do izlizanosti misli, već dočaravaju preobilje okolnosti koje se njima nastoje zahvatiti. Upravo su odnos punine i praznine, fizičkog i psihičkog prostora, kao i svijest o neprestanom prelijevanju stvari iz jednog u drugi niti vodilje koje se postupno isprepliću kroz zbirku, dolazeći na koncu do figure druge osobe kao one stvari koja je nesvodiva i djeteta kao osobe koja, budući bez povijesti, predstavlja izvornu instancu odnosa spram svijeta.

Nikola

Dvorišna vrata zemlje; Goran Čolakhodžić

Goran Čolakhodžić najnovijom pjesničkom zbirkom potvrdio je status jednog od najzanimljivijih mladih autora na sceni. Uz već uobičajene jezične bravure kojima precizno i vješto dočarava svijet oko sebe, ovoga puta nas ponešto dublje uvodi u svoj izuzetno intrigantan intimni svijet. Pored toga što njegovi stihovi zvuče jako sofisticirano i aluzivno, ono što bez premca karakterizira ovu knjigu je njena inicijalna neshvatljivost. Neshvatljivost je ona koja nas privlači i uvlači u svoj višeslojni svijet kroz koji se moramo pomno probijati kako bi razvili vlastitu interpretaciju pročitanog. Kao i svaka visokovrijedna poetska djela i ovo nas samo blago usmjerava u određenim pravcima i ostavlja pregršt brisanog prostora koji možemo ili moramo ispuniti vlastitim iskustvima.

Ivo

Posjetite nas u knjižari Fraktura kako bi porazgovarali o suvremenoj hrvatskoj poeziji