Autor: Malin Persson Giolito

Igraju se na breu017euljku, na sebi imaju gotovo identiu010dne traperice, majice kratkih rukava, izlizane tenisice i ou010di su im jednako budne. Svjetlokosi je pustio da mu kosa naraste do ramena, drugome tamni uvojci vjeu010dito padaju na ou010di.u00a0

Najesen u0107e u u0161kolu, ali noge su im punau0161ne i toliko su se brzo sjurili nizbrdicom da im stopala ne mogu dru017eati korak. Prvo padne jedno dijete, zatim drugo. Drugo mou017eda i namjerno, uvijek u017eeli u010diniti sve isto kao i njegov hrabri prijatelj, verati se jednako visoko, skakati jednako daleko, tru010dati jednako brzo. Ne briznu u plau010d, u010dak ni onaj koji inau010de stalno cmizdri.u00a0

U blizini nema odraslih da nasilu opipavaju boli li ih. Nekoliko sekunda ostanu sjediti, jedan nasuprot drugome, uspuhani, vruu0107i, nasmijani. Kao na zapovijed poskou010de i nastave s trkom.

Masnice i ogrebotine otkrit u0107e tek satima poslije, sada jou0161 previu0161e toga moraju stiu0107i. Dugokosi djeu010dak stanuje u kuu0107i u blizini, a drugi djeu010dak u017eivi na suprotnoj strani autoceste sa svojom velikom obitelji. Sunce jou0161 blago obasjava obliu017enji proplanak. Iza breu017euljka kriju se magiu010dne nakupine kamenja, napuu0161tene kuu0107e i beskrajne pustolovine.

Svijet ih u010deka, obojicu.