oprostiti suncokretu
Klevetnici govore da se ulizički okrećeš suncu No sad vidim da naprosto čuvaš svoje korijenje, Ublažujući nemilosrdno blještanje
Svježinom svoje glave:
ne klanjaš se, štitiš.
dvije ribe: amfibijska basna
Dies septima nos ipsi erimus
(Dan sedmi bit ćemo mi sami – Augustin Hiponski)
Dvije ribe batrgaju se u u isušenom koritu rijeke. Junački su poskakivale kroz oštre plićake.
Prva dahće. Prekasno žali
Svoju grešku. Sad želi da otklizi nazad I opomene sve ostale ribe.
Druga poskakuje dalje. Pred izdisanjem,
Iznenada, peraje iznađu oslonca na tlu. Sad su kandže.
parabola prosvijetljenoga o otrovnoj strijeli
(sonet s repom)
Pitaš me: Koji mu je uzrok što me zastrijelila strijela? Upisano li je u Sudbinu ili sam slučajni bio namjernik? Ima li
Viših sila koje rukovode letom strijele? Je li svemir Konačan i vječan, tako da je sve već jednom bilo,
I ja sam ležao zgođen već milijun puta? Ili je beskrajan i slučajan?
Dozvoli da ti primijetim
Sad nemamo vremena za takva pitanja. Bio svemir Konačan ili beskonačan, svakako ti sad ležiš
Ovdje na tlu džungle i otrov se širi po tebi
A krv ti ističe na crnu zemlju. Zato moramo Brzo pronaći ljekara da izvuče strijelu i dade Protuotrov, da ti spasimo život, a također
Iznaći tko je zločinac i slomiti mu luk, tako da svi
Ne padnemo u zamku i svršimo kao otrovani mrtvaci.
Kad budemo na sigurnome, možeš ponovno pitati
(U slijedećoj kalpi)
Glosar:
kalpa = jedna era, obično pola milijuna godina Prosvijetljeni = doslovni prevod za Buddhu
prelazeći na lijevo
Teško zemlji koja treba heroja Brecht, Život Galilejev
Ovaj krhki viseći most ljuto me plaši
Da bar ima drugog izlaza iz te kamene pustoši! Ako se sruši, propao sam; no bez njega
Već bi nas progutala pobješnjela rijeka.
Dosad je još išlo, al’ gledajuć unazad
Pitam se kako je rijeka duboka, kameno tlo. Umoran, poželim neki solidniji most, da Mi, siroti putnici, pouzdanije koračamo.
Želimo li sigurniji most, slutim da Moramo sami donijeti daske i graditi
Njišući se nad ponorom kao radnici na neboderu, Herojski materijalisti iz nužde, jedini voljni
Da ostanu na vezi sa stvaralačkim umom,
Jedinim autoputom kojim možemo sačuvati glavu.
odgovor divljeg zmaja
Za St. Lema, koji je objasnio kako zmajevi mogu poslužiti kao željeznički signali
Naša krepost ne leži samo u rožnatom oklopu I plaštu od krljušti, ona je u obitavanju Izvorâ i poletu po nebesima. Naša je uloga Povratiti zabludjele kosti u grobove i suzbiti Oholost, uvidjeti beskrajne prostore leta, Veseliti se usred bujnih guštara mogućnosti,
Slijediti razum i zaključke sve do gorkoslatkih Krajeva, netremično motriti metamorfoze Beskonačnih oblikâ stvari. Zar to nije vrhunac Naslade?
Ali vi ste se, braćo, dali primamiti
U blatnu lokvu otisnutu konjskim kopitom, U društvo crvadi i pijavica, boreći se za
Otpale kosti sa stola gospodarâ. Naš izgled i porijeklo Jednaki su, naša željna uživanja suprotna. Pazite se, Profiti vladarâ nužno će i uskoro zahtijevati
Da nasiječu vaš omekšali oklop, vašu umrtvljenu put!
Add comment