ČETVRTA PRIČA O KNJIZI
Ante Zlatko Stolica, Blizina svega

O knjizi piše urednik Andrija Škare:

Držite razmak, držite razmak, držite razmak! Ne dodirujte ono što ne morate! Perite ruke! Izbjegavajte druge ljude, a posebno fizički kontakt! Nosite masku i rukavice! Ne izlazite iz kuće ako nije nužno! Ostanite doma!

Savjeti stručnjaka novo su Sveto pismo, prezasićeni smo, natopljeni tim rečenicama koje odzvanjaju u nama i koje su toliko prisutne da postoji bojazan da ih zamijenimo za vlastiti unutarnji glas. U takvim okolnostima naslov knjige Blizina svega zvuči gotovo kao provokacija. Kao neslana šala.

Ideja je biti daleko od svega jer je tako najsigurnije, fizički se izmaknuti i u toj udaljenosti pokušati pronaći kakav-takav mir, a naslov ove knjige kao da se tome podsmjehuje ili izaziva, poziva da je se otvori i da iz nje eksplodira sve ono što je u normalnim prilikama poželjno, a sada se može činiti opasno. Iz Blizine svega može vam ravno u lice eksplodirati život.

Život je to sasvim običan, život sastavljen od slasnih kriški svakodnevice koje ne primjećujemo dok se zbivaju i čiju magiju možemo razaznati tek post festum, kada nam na nju netko ukaže, kada nam osvijetli ono što je sve vrijeme tu, ono što je očito i što možda baš i zbog toga nismo primijetili. Ante Zlatko Stolica nosi svjetiljku i vodi nas kroz jedan život koji bi mogao biti naš, kroz odsječke života koji možda i jesu naši. Njegove smirene i naoko ravnodušne rečenice pulsiraju emocijom, ali toga nismo uvijek svjesni, ona često pukne tek kada pisac stavi točku, na priču, fragment, crticu ili pjesmu, svejedno.

Svi poslovi koje je radio, svi pogledi iz soba u kojima je živio, obiteljski i prijateljski odnosi, namjerna i slučajna prisluškivanja stranaca u javnom gradskom prijevozu, sav taj ludi i šareni život bez opisivanja opisuje Ante Zlatko Stolica, on ga samo dokumentira, prisutan bez sudjelovanja, bez primisli i tendencije, a to što ćemo se u brojnim situacijama i scenama prepoznati samo je naša stvar. A prepoznat ćemo se sigurno, bez imalo dvojbe.

Kad je duhovit, Stolica je urnebesan, ali on nije komičar. Njegova duhovitost nenamjerna je duhovitost svakodnevice, novi, izoštren pogled na stvari koje smo vidjeli tisuću puta iz tisuću uglova i za koje smo bili sigurni da više ne postoji novi način na koji se mogu vidjeti.

Kad vas rasplače, a i to će se dogoditi, to ne čini jeftinim i dobro prokušanim, uvijek efikasnim trikovima; suze koje će u vama pokrenuti ovaj tekst s nekog su drugog mjesta, onog koje istovremeno dobro poznajete i koje vam je baš zato savršeno novo.

Sve što danas čitamo, gledamo i slušamo presvučeno je korona-filtrom, svaka knjiga, pjesma ili film mogu se interpretirati kao najava ili odjek epidemije, u realizmu čitamo distopiju, sumanuto tražimo znakove u svemu što nas okružuje, znakove kada će sve ovo prestati, znakove kako se ponašati, znakove što nam je činiti.

U Blizini svega toga nema. Nema znakova, nema uputa (osim onih za provjeru ulja, odlaganje madraca, slaganje lancuna…), ovo je knjiga koja samo opisuje jedan svijet kakav je donedavno bio svačiji.

Zato se na njega treba podsjećati. 

Podsjećanjem navijati da nam se što prije vrati.