Stanisław Ignacy Witkiewicz

Stanisław Ignacy Witkiewicz poljski je književnik, slikar i filozof (Varšava, 1885. – Jeziory 1939.). Njegov otac Stanisław Witkiewicz, slikar i likovni kritičar, bitno je pridonio njegovoj naobrazbi. U Zakopanom je živio od 1890.; 1893. napisao je zbirku dramoleta, 1901. debitirao kao slikar, a 1902. kao filozof. S prekidima je studirao slikarstvo u Krakovu (od 1904.) te boravio u Italiji, Beču, Münchenu i više puta u Parizu, gdje se upoznao s radovima fovista i kubista. Nakon samoubojstva zaručnice (1914.), s prijateljem B. Malinowskim otputovao je u Australiju, a na vijest o izbijanju svjetskoga rata vratio se u Europu i pridružio ruskoj carskoj armiji. U Zakopane se vratio 1918. S početkom Drugog svjetskog rata te nakon ulaska Crvene armije u Poljsku počinio je samoubojstvo. Kao slikar bio je blizak ekspresionizmu, sudjelovao na izložbama avangardnih skupina, objavljivao kritike u umjetničkim časopisima te (od 1925.) radio portrete po narudžbi. U književnost je ušao autobiografskim romanom u duhu modernističke groteske 622 Bungova pada ili Demonska žena (622 Upadki Bunga czyli Kobieta Demoniczna, 1910. – 1911., objavljen 1972.). U Rusiji je napisao traktat Nove forme u slikarstvu i odatle proizašli nesporazumi (Nowe formy w ma- larstwie i stąd wynikające nieporozumienia, 1919.), u kojem je izložio estetičku teoriju “čiste forme” te nacrt katastrofične vizije povijesti, utemeljen na ideji o neumitnoj smrti umjetnosti i individualističke kulture. Autor je više desetaka dramskih tragifarsi, od kojih su najpoznatije Tumor Mozgowicz (1920.), U maloj kuriji (W malym dworku, 1921.), Vodena koka (Kurka wodna, 1921.), Luđak i opatica (Wariat i zakonnica, 1923.), Majka (Matka, 1924.) i Šusteri (Szewcy, 1934.) te antiutopijskih romana Oproštaj s jeseni (Pożegnanie jesieni, 1927.) i Nezasitnost (Nienasycenie, 1930.). Javio se i kao esejist (Narkotici – Narkotyki, 1932.) te publicist (Neumivene duše – Niemyte dusze, 1936.). Glavno mu je filozofsko djelo traktat Pojmovi i tvrdnje implicirane pojmom Postojanja (Pojęcia i twierdzenia implikowane przez pojęcie Istnienia, 1935.). Neshvaćeno za autorova života, zabranjivano nakon Drugog svjetskog rata, njegovo je književno djelo, posebice dramsko, zapaženo tek početkom 1960-ih. Preteča egzistencijalizma i europske drame apsurda te moderne antiutopijske književnosti, uz W. Gombrowicza i S. Mrożeka među najznamenitijim je autorima poljske dramske groteske XX. stoljeća.