Ljudmila Ulicka

Ljudmila Ulicka rođena je 1943. u Baškiriji tijekom evakuacije, a odrasla je u Moskvi, gdje je nakon završetka studija radila u genetičkom laboratoriju. Otpuštena je zbog pretipkavanja samizdata, nakon čega je radila u kazalištu te pisala crtice i tekstove za djecu. Priče je počela objavljivati potkraj osamdesetih u časopisima te se potpuno posvetila pisanju proze. Za romane i zbirke priča, prevedene na više od dvadeset jezika, osvojila je brojne nagrade, prva je žena koja je dobila nagradu Ruski Booker (2001.), a najvažnija su joj djela Sonječka i druge priče, Medeja i njezina djeca, Veseli sprovod, Kazus Kukockoga, Daniel Stein, prevoditelj, Iskreno vaš, Šurik, Zeleni šator i Jakovljeve ljestve. Jedna je od najčitanijih i najprevođenijih suvremenih ruskih autorica.