Antoni Libera (1949.), pisac, prevoditelj i kazališni redatelj, jedan je od najistaknutijih suvremenih poljskih književnika.
Rodio se i školovao u Varšavi. Na Varšavskom je sveučilištu 1972. završio studij polonistike te 1984. doktorirao na Poljskoj akademiji znanosti obranivši disertaciju o književnom djelu Samuela Becketta. Duboko fasciniran književnošću irskog pisca, s Beckettovim je djelom debitirao i kao prevoditelj: preveo je na poljski sva njegova dramska djela te većinu proznih tekstova, eseja i pjesama; najzad, kao kazališni redatelj njegove je drame postavio ne samo u Poljskoj nego i u Londonu, Dublinu, New Yorku i Melbourneu – ukupno tridesetak predstava. Beckett, kojega je 1976. i osobno upoznao, nazvao ga je svojim “ambasadorom u Istočnoj Europi”. O toj posebnoj intelektualnoj i osobnoj bliskosti svjedoči Liberina autobiografska proza Godot i njegova sjena (Godot i jego cień, 2009.).
Libera je preveo i velik broj klasičnih grčkih i europskih dramskih i pjesničkih djela – od Sofokla i Shakespearea preko Racinea i Hölderlina do Oscara Wildea i Konstantina Kavafisa, te operna libreta, a napisao je i jednočinku Eastern Promises, koja je izvedena u londonskom Royal Court Theatreu (1990.).
Bio je i suurednik časopisa Puls (1988. – 1993.) te dramaturg u varšavskom Teatru Dramatycznym (1996. – 2001.).
Liberino najpopularnije djelo nedvojbeno je veliki roman Madame (1998.), objavljen nakon što je osvojio prvu nagradu na natječaju krakovske nakladničke kuće Znak; iduće godine nominiran je za najvažniju poljsku književnu nagradu Nike, a uslijedila su i brojna druga priznanja. Riječ je o naizgled jednostavnoj ljubavnoj priči – koja je istodobno i priča o odrastanju – smještenoj u ambijent poljske realnosti šezdesetih godina, ali koja se u svojim dubljim slojevima pretvara u složenu “detektivsku”, postmodernističku igru značenja u potrazi za smislom. Madame je vrlo brzo postala istinskim bestselerom – do danas je objavljena u gotovo sto pedeset tisuća primjeraka, postala je obveznom školskom lektirom te je prevedena na dvadesetak jezika – ukratko, riječ je o jednom od reprezentativnih djela poljske književnosti nakon prijeloma 1989. godine.
Antoni Libera poznat je i kao autor pripovjedaka i drugih kraćih formi, o čemu svjedoči i njegova najnovija zbirka Najbolje je ne roditi se i drugi prozni tekstovi (Najlepiej się nie urodzić i inne teksty prozą, 2024.).
Za svoje je sveukupno djelo višestruko nagrađivan, pored ostalog i najvišim državnim odlikovanjima.
